U srijedu 4. prosinca u dvorani Kapelici profesorica Tihana Arbanas organizirala je susret s volonterkama Udruge Zdenac za učenike koji pohađaju nastavu vjeronauka
Učenici su se u velikom broju odazvali na predavanje i radionicu volonterki i misionarki Ane Papac i Ilijane Gomez, članica Udruge Zdenac u kojoj rade sa siromašnom djecom i koju nazivaju svojom “duhovnom obitelji”. Učenicima su rekle više o postignućima Udruge i iskustvima volontiranja u Africi te su održale radionicu izrade narukvica i krunica.
Volonterka Ilijana je misionarka iz Venezuele. Predstavila se je na hrvatskom jeziku te iznijela svoja iskustva volontiranja u afričkim državama, a posebno se dotakla Ugande. Uvjeti u toj državi su katastrofalni, ljudi nemaju dostupnu pitku vodu, a tek rođena djeca umiru od gladi. Mnoga djeca u Ugandi žive sama, bez roditelja. Mjesec dana volonterke su živjele onako kako ta djeca žive čitav život, provodile su cijelo vrijeme s njima i spavale u njihovim kućama. Bilo im je teško naviknuti se na uvjete - spavale su na tvrdome podu, bez kreveta. Udruga je svojim humanitarnim akcijama uspjela pribaviti odjeću za oko 1050 djece u Ugandi. ”Njihovi osmijesi, čak i u tako teškim situacijama, pokazuju skromnost i ogromnu zahvalnost", kaže Ilijana.
Volonterke su govorile i o iskustvu u Tanzaniji i Keniji te njihovom obrazovnom sustavu koji je jako loš. U jednom razredu je oko 200 učenika. Takav razred ne podrazumijeva ništa slično našemu, poput stolova, stolica, knjiga i prozora, a ploče i kreda smatraju se “luksuzom.” Još jedna nama nepojmljiva činjenica, koja se prakticirala prije dosta godina, kažnjavanje je djece. Dječake se, kada dobiju negativnu ocjenu, kažnjava udaranjem debelim prutom po stražnjici, dok djevojčice dobivaju po prstima. U školi dobiju samo jedan obrok ako si ga mogu priuštiti, iako tamo provode gotovo cijeli dan. Ako taj obrok ne pojedu do kraja, odnose ga kući i dijele s ostatkom obitelji. Unatoč svemu, i dalje su sretni jer imaju priliku ići u školu. Oni koji pohađaju javne škole na plemenskom jeziku ne uče engleski, što ih sputava u daljnjem obrazovanju. Engleski je, uz swahili, službeni jezik koji se koristi u školovanju, trgovini, i vladi.
Osim volontiranja u afričkim državama, Ana i Ilijana odlaze u razne župe diljem Hrvatske te na štandovima izlažu predmete koje su donijele iz država u kojima su volontirale. U drugom dijelu susreta pokazale su učenicima kako napraviti krunice i narukvice s jednom deseticom krunice, a radove će podijeliti djeci kojoj pomažu. Učenici su puno toga naučili i shvatili da bi trebali biti zahvalni na onome što imaju. Osvijestili su važnost volontiranja te se nadamo da će ih se što više pridružiti sličnim udrugama.
