Iris Kudumija je profesorica likovne umjetnosti i francuskog jezika i književnosti koja trenutno radi kao zamjena u našoj školi. Nakon što je završila susjednu XVI. gimnaziju, školovanje je nastavila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je studirala povijest umjetnosti te francuski jezik i književnost. Doznajte kako je izgledao njezin put do profesorskog poziva, što je motivira u radu s učenicima, kako doživljava likovnu umjetnost danas te zašto joj je rad u Sedmoj posebno drag
Koju ste srednju školu pohađali i kako pamtite svoje srednjoškolsko obrazovanje?
Pohađala sam XVI. gimnaziju. Rekla bih da je bilo jako zanimljivo, možda malo zahtjevno i naporno, ali iznimno lijepo iskustvo kojeg se uvijek vrlo rado prisjećam. Rado bih se vratila još koji dan u školske klupe, samo da ponovno doživim taj svijet iz perspektive djeteta.
Koji ste fakultet završili?
Završila sam Filozofski fakultet u Zagrebu. Studirala sam povijest umjetnosti te francuski jezik i književnost, tako da sam profesorica francuskog jezika i likovne umjetnosti.
Kako ste se odlučili za likovnu umjetnost i za zanimanje profesorice?
Oduvijek sam zapravo htjela biti profesorica. Kao mlađa htjela sam biti pedagoginja ili psihologinja jer sam jako željela pomagati djeci, ali sam kasnije shvatila da i kao profesorica mogu raditi upravo to i uz to ih poučavati. To me zanima još od osnovne škole. Za likovni sam se odlučila vjerojatno zato što nas je mama uvijek vodila u muzeje, na izložbe i putovanja, pa mi se taj svijet s vremenom jako svidio.
Kakvi ste bili kao učenica i studentica?
Kao studentica sam bila izvrsna - završila sam fakultet ocjenom 5. Kao učenica možda nisam baš briljirala; nisam bila najvrjednija u razredu, ali bila sam solidna, negdje u „zlatnoj sredini“. Nisam imala savršene ocjene, ali nisu bile ni loše.
Je li vam ovo prvi profesorski posao?
Ne. Dosad sam radila u više srednjih škola kao zamjena. Ovo mi je zapravo treća školska godina u kojoj radim kao profesorica, tako da imam dosta različitih iskustava iza sebe, ali ovdje sam jako zadovoljna.
Kako je izgledao vaš prvi dan u VII. gimnaziji?
Rekla bih jako dobro i lijepo. Ravnateljica me odmah upoznala sa svima, predstavila mi kolege i pokazali su mi sve što trebam znati. Vrlo brzo sam se snašla i svi su me lijepo prihvatili, i učenici i kolege, tako da mi je prvi dan zaista bio odličan.
Kako vam se za sada sviđa ovdje? Jesu li učenici onakvi kakve ste očekivali?
Jako mi se sviđa i rekla bih da su učenici upravo onakvi kakve sam očekivala. Svi znamo da je Sedma na dobrom glasu, kao kvalitetna srednja škola, i učenici me nisu razočarali - marljivi su, dragi i pristojni, pa je s njima jako lijepo raditi.
Kako se pripremate za nastavu?
U pripremi ima jako puno posla. Najviše radim na materijalima i prezentacijama - dorađujem ih, uljepšavam i dodajem nove elemente. Iako već imam prezentacija od ranije, koje sam radila satima, ponekad i do dva ujutro, i dalje ih često nadopunjujem kako bi učenicima bile zanimljivije. Tako da to zahtijeva dosta posla i vremena.
Kada biste mogli uvesti jednu promjenu u nastavi, što bi to bilo?
Mislim da bi učenici trebali imati malo više likovnog, barem dva sata tjedno, kako bi se stiglo obraditi više kreativnih sadržaja. Tako se ne bi izgubio onaj dio kreativnosti koji učenici razvijaju u osnovnoj školi. Smatram da bi bilo idealno imati jedan sat praktičnog rada i jedan sat teorije.
Koja je najveća zabluda koju učenici imaju o profesorima?
Nisam sigurna kakvu točno percepciju učenici imaju o nama, ali možda misle da smo uvijek preozbiljni, da smo potpuno organizirani u svakom trenutku te da se i u privatnom životu ponašamo jednako kao na poslu - što nije istina. I mi smo samo ljudi; kada izađemo iz škole, gledamo serije i filmove, družimo se i zabavljamo. Također, mnogi možda misle da su svi profesori školu završili prosjekom 5.0, što naravno nije slučaj. Svatko od nas ima predmete koji mu idu bolje i one koji mu idu lošije. Sigurna sam da je možda 10 % profesora u srednjoj imalo prosjek 5,0, a ostali su se, kao i svi, borili s nekim predmetima.
Što mislite o suvremenoj umjetnosti? Ima li još uvijek „dušu“ kao starija djela?
Više volim tradicionalnu umjetnost - gotiku, renesansu, barok i slično, iako sam veliki fan i nekih modernijih umjetnika poput Klimta i Picassa. Sa suvremenom se umjetnošću ne povezujem toliko. Mislim da će možda trebati proći još malo vremena da se ona bolje shvati i cijeni. Ona je odraz našeg trenutnog života, pa će je možda za sto godina ljudi razumjeti i cijeniti više nego mi danas, upravo zato što mi još živimo u tom istom svijetu.
Kada biste mogli provesti dan s bilo kojim umjetnikom u povijesti, tko bi to bio i zašto?
Mislim da bi bilo jako zanimljivo provesti dan s nekim suvremenim umjetnikom, primjerice Banksyjem. Zanima me kako nastaju njegova djela, kako on pristupa njihovom stvaranju, je li ikada bio u nekoj rizičnoj situaciji, kako se priprema i radi. Od starijih umjetnika izdvojila bih Picassa. Čini mi se da je njegov život bio iznimno zanimljiv, ne samo stvaralački, već i životni put iz kojeg je crpio inspiraciju. Jedan dan s Picassom bio bi zaista zanimljiv.
Što volite raditi u slobodno vrijeme?
Volim gledati serije i filmove, jako volim provoditi vrijeme sa svojim psom i jednostavno se opuštati. Profesorski posao je psihički i fizički zahtjevan pa često kući dolazim iscrpljena, a tada mi najviše odgovara odmor uz serije ili kuhanje.
Što biste radili da niste profesorica likovne umjetnosti i koji su vaši planovi za budućnost?
Voljela bih raditi s djecom ili na projektima očuvanja umjetničke baštine. U budućnosti se možda vidim u takvoj ulozi, bilo da vodim kreativne radionice za učenike, gdje se oni mogu opustiti i razvijati svoje vještine ili da sudjelujem u europskim projektima usmjerenima na očuvanje i širenje manje poznate umjetnosti i baštine široj publici.
Autor: Dorotea Doležal, 2.a Razgovarale: Mihaela Ilić i Dorotea Doležal, 2.a
