Kako izgleda odrastati i graditi karijeru u današnjem digitalnom svijetu? Kako se kao mlada osoba istaknuti među mnoštvom sličnog sadržaja te pritom uspješno balansirati privatni život i posao? Na ta i brojna druga pitanja odgovara Janko Janić. Janko je influencer, fotograf i content creator čija je svakodnevica ispunjena različitim projektima i obvezama. Unatoč brzom i dinamičnom načinu života, izdvojio je vrijeme kako bi s nama podijelio svoja iskustva, razmišljanja i put kojim je gradio svoju karijeru
Kako i kada ste počeli s influencanjem? Je li Vas bilo strah na početku?
Ne bih mogao definirati sam početak jer je došao skroz prirodno. Još od kraja osnovne škole, 2013. objavljivao sam fotke i videe na društvenim mrežama. Godine 2016., čim sam se preselio u Zagreb, počeo sam fotkati druge kreatore i pojedince, a nakon toga je, skroz slučajno i iz dosade, došla ideja da dijelim svoj život kroz produkcijsko znanje koje sam stekao na projektima za druge. Nisam osjećao strah na način kako se danas često govori, jer tada scena još nije bila razvijena…
Može li se stvarno živjeti od društvenih mreža, fotografije i snimanja te različitih projekata? Koliko Vam je Vaš brend pomogao u zaradi?
Svi već znamo da može, ali bih rekao da je ključ dugoročnosti u diverzifikaciji i kvaliteti. Produkcija, kreativa i vizualne umjetnosti idu ruku pod ruku s društvenim mrežama, pa mogu reći da imam sreće, ali i puno godina rada iza sebe kako bih stvorio sve što imam te uvijek gledao gdje može bolje, kvalitetnije i više. Znao sam da, ako želim osigurati budućnost i graditi nešto kvalitetno, ne smijem ovisiti o samo jednom izvoru prihoda. Danas su to produkcija, gdje pomažem drugim brendovima u smislu contenta, društvene mreže u kojima sam ja u fokusu te nekoliko projekata sa strane - od brenda odjeće do drugih sitnica kojima spajam još jednu vrstu izražavanja i biznisa. Fun fact: nikad u životu nisam dobio posao javljajući se drugima (svi su me odbijali), već je uvijek smjer bio taj da osoba ili brend vidi ili čuje za moj rad i mene pa se tada javi s idejom za posao. Tako funkcioniram i danas - gradim svoj brend koji priča sam za sebe i držim do dugoročnosti koliko god mogu.
S kojim se predrasudama najviše nosite kao influencer?
Ne razmišljam previše o njima jer su već postale stvar na koju sam navikao, koliko god to loše zvučalo. Možda me najviše “dirne” vidjeti izgrađene brendove i agencije koji u pitchu prema nama u startu podcjenjuju poduzetništvo i ne očekuju pregovore, poslovne subjekte, ozbiljnu komunikaciju i stav s naše strane. Cijenim sitnice i jako pazim na detalje, ali sve je to interna stvar o kojoj razmišljam. Posao se odradi ako si međusobno pašemo kako god bilo i to je to.
Jeste li ikada imali fazu kada ste razmišljali: “Možda ovo ipak nije za mene”?
Nikad. Nijedan fail ili greška nisu me sapleli s puta jer sam sve uvijek radio iskreno i sa srcem, zato što to zaista volim. Od fotkanja vaze cvijeća na balkonu, od čega nisam “ništa dobio” dok sam kao klinac živio sa svojima, do snimanja stotina videa za sebe danas, koji su, po tuđim mjerilima, prošli katastrofalno. Meni je važno da sam odradio što mi je bilo u glavi i naučio nešto novo. Jedina stvar slična ovome, za koju bih rekao da sam je “imao” je trenutno manjak inspiracije. Događa se često, a najviše kad ne vidim ništa novo i inovativno na našoj sceni s čime bismo se mogli kreativno nadmetati i zdravo konkurirati.
Što Vas je motiviralo da dospijete gdje ste danas?
Situacija iz koje sam došao, vrlo vjerojatno najviše. Nisam ni sam siguran, ali mislim da je to pokretač svega. Kad gledaš i sanjaš o nečemu što nemaš, a postaneš svjestan da je jedini put do toga onaj koji moraš proći sam, bez ikoga. Zapneš, sam, opet bez ikoga - i dođeš tamo gdje si htio doći - ovisno o tome koliko si radio.
Bez uljepšavanja - što treba znati i čega treba biti svjestan netko tko prvi put ulazi u ovaj svijet?
Da su tuđi javni komentari isključivo odraz njihova stanja i zadovoljstva u životu. Od petog razreda osnovne škole slušam uvrede, ružne komentare i ismijavanja od strane drugih, tako da sam zaista prošao svašta da dođem do ove razine razumijevanja. Bez pretjerivanja, osoba koja ima potrebu nekoj osobi nešto ružno reći ili napisati, posebice putem anonimnog profila - najčešće projicira vlastito nezadovoljstvo ili frustraciju. Pristup “Kako ti mogu pomoći, jesi okej?” dosad je zatvorio svaku uvredu upućenu meni u životu.
Koje su Vam neostvarene želje? Planirate li i dalje otvoriti kafić u Zagrebu?
Haha, predobro! Godinama želim ući u nešto takvo, ali još nisam spreman jer sam sve više okupiran putovanjima i produkcijom. Kafić bi bio “next step” u širenju biznisa, gdje bih volio spojiti brend odjeće, firmu i sve ostalo, kako bismo kulturu i “community” koji gradim mogli pružiti uživo, a ne samo kroz online radove. Možda to bude kafić, možda galerija, možda poslovni prostor ili restoran - još ne znam. Želja mi je graditi vizuale i raditi sa što većim brendovima i pojedincima koji mijenjaju svijet oko sebe i rade nešto NOVO.
Kako ste razvili svoj stil?
Godinama sam skupljao iskustvo. Kratko i jasno - samo rad i praksa. Uzmeš kameru, mobitel, laptop, što god… i samo snimaš, gledaš videe, montiraš, razmišljaš… I u svakom materijalu naučiš nešto novo. Kad sakupiš dovoljno znanja, dođe trenutak kad se uhvatiš da više ne razmišljaš kako nešto izvesti, nego na koji način bih volio to izvesti. I to je taj “point” kada imaš svoj stil, koji se godinama dalje gradi i mijenja. Danas je to moja estetika i kroz rad s drugima točno vidim kako moja i tuđa fotka ili video, snimljeni na istoj lokaciji, istom opremom i istog predmeta, nikad neće biti isti. I zato je svatko najbolji na svijetu u svemu, jer je svoj.
Prepoznatljivi ste po nošenju kapa, naočala i slušalica. Koliko je važno biti originalan i autentičan te kako uspijevate probiti se kroz gomilu sličnih?
Volim naočale i kape odmalena, a slušalice otkako sam došao u kontakt s njima. Autentičnost je najvažnija. Sjećam se, danas možda neugodnih, ali tad meni najcool trenutaka kad sam bio najsretniji i najsigurniji u sebe noseći sunčane naočale u shopping centrima, na okupljanjima i svugdje gdje sam išao. Naravno, tad sam bio dijete koje je htjelo bit cool, ali znam da su pogledi uvijek išli k meni - i to je ono što te odvaja od drugih. Važno je ne pretjerati i ne raditi stvari samo zbog pogleda, već stvarno osjetiti potrebu i biti sretan u tim naočalama, kapi, hlačama tri broja prevelikima, itd… Autentičnost ima svatko i najvažnije je osvijestiti je.
U Vašim videima možemo vidjeti spoj kreativnosti i profesionalnosti. Kako to postižete?
“Profesionalnost” sam stekao praksom i znanjem koje dolazi iskustvom, dok je kreativa ono što se mijenja i što zaokruži priču. Nju nikad nisam, niti danas mogu, prisiliti, tako da nekad dođe u dva ujutro za projekt koji je sutra, a nekad samo zapisujem ideje dok idem kroz život i pretvorim ih u djelo kasnije. Nemam točan odgovor na pitanje „kako“, pa jedino što mogu reći jest da se to postiže radom i ne stajanjem.
Koliko Vam otprilike vremena oduzme montiranje videa za društvene mreže?
Ovisi o kompleksnosti ideje i cjelokupnog storytellinga. U većini slučajeva u montaži koristim voiceover/audio snimanjem, pozadinsku glazbu ili više traka te sound efekte. Već sam se ”ispraksao”, pa stvari koje sam prije radio satima, sad odradim u sat, dva, tako da to ide brzo… Uz dobar plan, montaža videa traje dva sata. A plan… to je priča od često sedam dana rada, kontaktiranja ljudi, dobavljača, itd…
Volite putovati i isprobavati nove stvari. Koja mjesta biste voljeli posjetiti i kakvo iskustvo imate tijekom solo putovanja?
Otkad sam u mogućnosti priuštiti si putovanja, biram ih sve češće. Znam da zvuči čudno, ali već sam napravio “bazu” nekoliko gradova po svijetu u koje se volim vraćati i uvijek idem na ista mjesta. Estetika i kultura me privlače gdje god idem, pa mi se vizualno sviđa projekt Crveno More u Saudijskoj Arabiji, možda Japan zbog pristojnosti i kulture koje jako cijenim kod ljudi, te eventualno Island ili putovanje po divljim dijelovima SAD-a gdje nikad nisam bio. Solo sam putovao samo u New Yorku, i bilo je malo strašno na prvu, ali predobro. Kad ovaj intervju bude objavljen, vjerojatno ću već biti nazad ili na solo putovanju u LA-u, tako da se nadam da dolazim doma živ, haha.
Koji školski predmeti su Vas oblikovali i pomogli u današnjem poslu? Kako Vam je bilo u školi?
Počeo sam srednju u MIOC-u u Splitu gdje najljepše pamtim i ekipu i profesore. Novi ljudi, prvi put “živim” negdje izvan rodne kuće (još k tome na moru), prva srednja škola i ostalo… Nakon toga vratio sam se u Zagorje, pa sredinom drugog razreda srednje preselio u Zagreb, gdje sam završio još dva razreda. Zbog svih tih selidbi malo je bilo napeto i ni s kim, osim sa Splitom, nisam se uspio “povezati” od početka i kao i svi ostali, ali nažalost, otišao sam brzo pa ni s njima nisam nikad bio u kontaktu. Baš zbog toga školu nisam vezao uz ekipu pa je nisam ni previše volio. Volio sam onaj dodatni zadatak iz matematike u gimnaziji, a ne prvih 10. Više sam volio postavljati pitanja profesorici psihologije o životnim temama, nego učiti gradivo koje se moralo. Kako god bilo, sve me to oblikovalo u osobu kakva sam danas, kao i sve nas. Znao sam detaljnije što želim, još više što ne želim i što me ne zanima, a vjerojatno najveća poanta škole danas je - naučio sam što su obveze i kako se ponašati u dobrim i lošim socijalnim situacijama.
Što volite raditi u svoje slobodno vrijeme?
Sve što radim i inače. Ne razlikujem posao i slobodno vrijeme, tako da mi dani izgledaju tako da putujem 10 dana na kraj svijeta i snimam, ili sjedim za laptopom po cijele dane i montiram materijale za sebe i klijente, a pritom često odem i na neki sastanak ili nabavljam stvari za posao i snimanja. Ajde, volim tu i tamo otići u kino s curom, provesti s njom dane, zapaliti cigaru ili odigrati neki sport s dečkima. Iako Vaši radovi i lifestyle izgledaju glamurozno i bogato, stavljate osjećaje i ljubav ispred materijalizma.
Što možete poručiti mladima - zašto materijalizam ne čini osobu boljom?
Uvijek, iako na prvu uvijek bude teško, jer svi mi koji smo prošli neke “lošije” situacije u životu, imamo potrebu osigurati što više kako se te loše stvari nikad ne bi ponovile. Novac stvarno gledam samo kao sredstvo da ti život bude jednostavniji i nijedan sat, auto ni putovanje mi ne znače ništa, osim što pružaju priliku za nove stvari kroz druge ljude. U jednu ruku, ako si fokusiran samo na materijalno, nema ljudskosti i iskrene povezanosti. U drugu ruku, ako si pretjerano fokusiran na ekipu, partijanje i te iskrene povezanosti, nema one želje da osiguraš svoju obitelj i da dovedeš “život u red”. Treba postojati balans, a on je kod svake osobe drugačiji. Svim mladima bih preporučio da me se možda sjete kad u životu upoznaju par “poznatih” i par “bogatih” i vide kako nema ničeg u tome ako nisi prizeman, orijentiran pomoći drugima i svojima, pristojan i iskreno dobar. :)
