Sara Duvnjak svestrana je novinarka informativnog programa Nove TV koju često možete vidjeti kako izvještava s raznih događanja. Završila je Akademiju dramskih umjetnosti, glumila je u kazalištu, nekadašnji je glas Yammata i Otvorenog radija te se bavi padobranstvom. Iako smo intervju dogovarale još od četvrtog mjeseca, sa sigurnošću mogu reći da se čekanje isplatilo. Sara je jedna inspirativna žena koja doista može biti uzor mladima u mnogočemu. Tijekom ovog intervjua prošle smo razne teme, a kavu u dobrom društvu sigurno ću dugo pamtiti. Ona je pravi primjer kako znatiželja nikada nije loša stvar. Čitajte i saznajte više o ovoj divnoj ženi kojoj je samo nebo granica
Mogu Vas opisati kao ambicioznu, dinamičnu i svestranu osobu. Slažete li se s time?
Slažem, možda ne bih čak rekla ni toliko ambiciozna, svestrana, nego više znatiželjna i uporna. Nema polja koje me ne zanima, isto kao što kada me netko pita koji žanr filma volim - volim sve! Serije, dokumentarce, komedije - sve hoću upijati, sve hoću učiti jer me generalno zanima svijet oko mene.
Izvor: Instagram
Nakon turističkog menadžmenta i Akademije dramske umjetnosti ipak ste na kraju završili u istraživačkom novinarstvu. Možemo li zaključiti da ste se dugo pronalazili ili ste se jednostavno prepustili kamo Vas život odvede? To je ponekad problem, kada te tako sve zanima. Upravo zato što sam se još kao klinka bavila snowboardingom, natjecala sam se i na kraju završila i za instruktoricu. Vidjela sam se u planinama, u hotelu kao instruktoricu. Zima mi je bila najdraže godišnje doba, a gluma je uvijek bila prisutna. Nije mi padalo na pamet da upisujem Akademiju jer nisam mislila da bih mogla upasti zbog velikog broja prijava. Rekla sam si “sve ili ništa”. Na kraju sam Akademiju upisala iz prve, a snowboarding me popustio nakon adolescencije. Za vrijeme rada u Komediji pozvali su me na radio Yammat, tražili su ženske glasove. Tamo mi se jako svidjelo, ali sam kasnije prešla na Otvoreni. Paralelno s Otvorenim, radila sam na CMC-u. Susrela sam se s novinarskim poslom i svidjelo mi se. Kada si u kazalištu, prevladava isključivo ego - ništa loše, ali meni je više odgovaralo povezivanje s ljudima kroz njihove priče. Kada sam kupovala stan, uzela sam kredit i shvatila kako sam sada odrasla i kako mi treba ozbiljan posao.
Od 2021. dio ste Nove TV. Jeste li ikada ranije pomišljali da biste mogli tamo raditi i kako je do toga uopće došlo? Vidjela sam oglas za Provjereno, otišla sam probati i završila sam tamo. Nisam pomišljala o radu na Novoj, osim možda kroz serije.
Provjereno ili Dnevnik Nove TV?
Dnevnik! Dinamičnije je, volim adrenalin, a na Dnevniku sve mora biti od danas do danas. Ključ je u brzini, dinamici, javljanjima uživo.
Koliko Vam je teško izvještavati uživo?
Javljanja uživo su u početku bila grozna. Brzo sam završila na javljanjima uživo uz tumačenje kako je to kao kada staneš na scenu, nema ispočetka. Samo se trebam staviti u ulogu reporterke. Bitno je znati što govoriš.
Nova TV Vam nudi mnoge prilike. Što najviše volite raditi na Novoj? Putovanja! Eurosong mi je bio iskustvo života.
Eurosong je bio prošle godine u Švedskoj. Koga ste tamo upoznali, što ste naučili?
Upoznala sam puno divnih ljudi, između ostalog i Graham Nortona koji je bio komentator za Veliku Britaniju. Naravno, Baby Lasagnu, cijeli njegov tim, Tajči, Nemu. Ja sam obožavateljica Eurosonga, tako da mi je to sve bilo kao da sam ušla u bajku. Bilo je jako naporno jer skoro ništa nismo spavali, ali najljepše iskustvo.
Izvor: Instagram
Što mislite kakav nas plasman ove godine očekuje?
Problem je zbog Izraela, vidim da sve više zemalja uvjetuje. Kako se Dora približava, mislim da će biti više negodovanja u Hrvatskoj zbog Izraela jer mislim da se Izrael neće izbaciti, a tko god se plasira pristaje i podržava Izrael. Ako ne izbace Izrael, mislim da to neće biti to. Plasman kakav je doživio Baby Lasagna mislim da još dugo nećemo doživjeti. Žao mi je svakoga tko će ići jer će se uvijek uspoređivati s njim.
Možemo li Vas očekivati iduće godine na malim ekranima iz Beča tijekom emitiranja Eurosonga? Ja bih voljela, blizu je. Ako neću ići poslovno, ići ću privatno.
Zanimljivo je da ste pohađali međunarodnu školu u Bernu s Kim Jong-unom. Sjećate li ga se sa školskih hodnika i biste li se voljeli vratiti u školske klupe? Ne sjećam ga se, mama se sjeća. Imamo nekoliko fotki, on sa starijim bratom, ali ja ga se ne sjećam. Voljela bih se vratiti i u srednju i na faks. U srednju apsolutno zbog prijatelja i druženja, ali zbog gradiva ne.
Kazališne daske Vaša su velika ljubav. Koju ste predstavu najviše voljeli izvoditi?
Najviše puta izvodila sam Mamma Miu. Na Akademiji sam najviše uživala na predstavi Bolest mladeži, iako je dosta teška i tamna predstava. No, nešto sadistički u meni je proradilo i bilo mi je super. Možda i intimno jer sam se praznila s tim emocijama.
Želite li se ponovno okušati u glumačkim vodama i nazire li se možda neka prilika za to? Prilika ima uvijek, zovu me neprestano, svi priželjkuju da se vratim. Što se tiče kazališta, teško, ali možda neka serija ili film. Ne zatvram vrata, definitivno.
Još za vrijeme studiranja igrali ste u serijama poput Crno-bijeli svijet i Nemoj nikome reći. Kako ste sve uspijevali stizati i je li možda neki segment Vašeg života patio - društvo, obitelj, ljubav? U to vrijeme bila sam u ozbiljnoj vezi pa je bilo zeznuto jer smo Nemoj nikome reći snimali u dva sata ujutro kako bismo mogli u 10 biti na Akademiji. Bili bismo na Akademiji do 17, 18 sati, ponovno bi došli po nas i snimali bismo do 22 navečer i opet sve ispočetka. Jako naporno, ali kad ti je želja veća od svega, ništa nije problem. To nije dugoročno trajalo, mjesec, dva, ali da, privatni život pati u tim trenucima.
Okušali ste se i u radu na radiju. Vjerujem kako imate lijepa sjećanja i pamtite mnoge zanimljive anegdote iz tog razdoblja. Možete li otkriti poneku?
Najljepše anegdote su s ljudima koji te zovu i nešto podijele s tobom. Bio je jedan dečko koji je za vrijeme korone zvao u eter. Kako je bio iz Slavonije, a u Zagrebu je bio sam, nije mogao do obitelji i rekao nam je da mu mi pravimo društvo i osjeća kao da je s nama. Nikada to neću zaboraviti. Godinu dana kasnije nazvao je, meni je njegov glas ostao u pamćenju. Rekao nam je kako je jako sretan s obitelji te je kupio novi auto. Pustila sam to u eter i rekla “koliko se stvari mogu promijeniti u godinu dana!” On nije mogao vjerovati da ga se i dalje sjećam. Dodao me na fejsu i pratimo se i dalje. Iako se nismo osobno upoznali i dalje je to jako lijepa povezanost. To je samo jedna od milijardu priča, ljudi su prekrasni.
Da je samo nebo granica, potvrđujete svojim bavljenjem padobranstvom. Kako ste pronašli taj hobi ili je možda on pronašao Vas? Jeste li se premišljali ili ste se bezbrižno prepustili toj avanturi? Moj stariji brat bavi se padobranstvom već 20 godina pa me je, malo po malo, nagovarao. Stepenicu po stepenicu mi se svidjelo. Zapravo, sve je počelo od toga da sam se bojala aviona jer sam klaustrofobična. Kroz padobranstvo puno toga se nauči o avionima, vremenskim uvjetima i dijelovima aviona. Oslobodila sam se straha, ali me padobranstvo naučilo jako puno toga. Postoje problemi koji se dogode na 4000 metara visine pri padu od 200 kilometara na sat, no uvijek taj problem uspiješ riješiti. To mi je puno koristilo u životu. Kada god mi se dogodi neki problem ovdje, uvijek se zapitam koji je to problem na zemlji, a da ga ne mogu riješiti, ako sam riješila probleme na 4000 metara. Sve je rješivo!
Imate li neki neostvareni san i što mislite hoće li se ostvariti?
Imam ih nekoliko. Mislim da ih ne smijem reći kako bi se ostvarili, ali vjerujem da će se ostvariti.
Sa Sarom sam razgovarala prije njenog rođendana koji je 12. listopada. Tom prilikom želim joj čestitati rođendan i da joj se sve želje ostvare!
