Ivan Barišić, glumac kojeg znamo kao Nikolu Vukasa iz serije Divlje pčele, sve je poznatije lice na domaćoj glumačkoj sceni. Njegov lik, mladić zarobljen u pedesetim godinama prošlog stoljeća, u nekim mu je stvarima sličan, a u nekima potpuno drugačiji. U razgovoru nam je otkrio kako je započeo svoj glumački put, kako izgleda snimanje serije te što planira u budućnosti
Kako se nosite s time što ste postali prepoznatljivo lice? Što vam je u tome najveći izazov, a što prednost?
Dosta se dobro nosim s tim što sam postao javna osoba, i dalje sam isti Ivan kao i prije serije. Najveći izazov mi je zapravo to da moram uvijek paziti što govorim i s kime razgovaram, jer nikada ne znam jesu li upaljene kamere i snima li tko to što govorim. Što se tiče prednosti, primijetio sam da kada sam na placu ili u dućanu, uvijek mi radnici priđu i pitaju treba li mi pomoć, što mi se sviđa - ne moram ih ja tražiti, već oni nađu mene.
Koliko ste slični Nikoli kojeg glumite, a u čemu ste potpuno drugačiji?
Sličan sam Nikoli, isto sam romantičan kao i on, dok sam s druge strane odgovorniji od njega, nisam razmaženo derište kako bi neki rekli za njega, iako bi bolje bilo da pitate moju majku.
Kako izgleda jedan vaš tipičan dan na setu Divljih pčela?
Uvijek je različit, ali uglavnom rano ustajem, odlazim na set, presvlačim se u kostim, idem na šminku i frizuru da me uljepšaju, odem po kavu, pa prolazimo tekst zajedno, snimamo…
Publika jako voli odnos Nikole i Cvite. Kako biste opisali vašu glumačku kemiju s partnericom na setu?
Mislim da je jako bitan ples, što nama dosta dobro i jednostavno ide. Prvi dan na snimanju imali smo jako puno zajedničkih scena, pa nakon što smo to snimili, sve ostalo je bilo peace of cake.
Kako biste opisali atmosferu na setu Divljih pčela? Je li više radna ili zabavna? Jeste li se s nekim posebno sprijateljili?
Atmosfera je odlična, i radna i zabavna, ekipa je jako zanimljiva, sa svima se jednako zabavljam, svi su jako prizemni. Sprijateljio sam se s velikim brojem glumaca sa seta, s obzirom na to da sam ekstrovertna osoba, a i kolege su odlični ljudi s kojima vjerujem da bi svatko htio biti prijatelj.
Kada biste mogli zamijeniti uloge s nekim iz serije na jedan dan, koga biste odabrali i zašto?
Ima, naravno, više uloga koje mi se sviđaju. Htio bih glumiti Tomu Domazeta, volio bih biti u ulozi Teodore i opaliti šamar Jakovu. Tko gleda i prati, znat će o čemu govorim.
Kako izgleda vaš idealan slobodan dan kada niste na snimanju?
Aktivan, naspavan sam, vježbam. Vježbanje uglavnom obavim ujutro, pa kada je lijep dan, volim piti kavu na suncu, šetati, družiti se s prijateljima, uglavnom provoditi vrijeme vani s ljudima koje volim, poput guštera.
Jeste li oduvijek željeli biti glumac? Kako je izgledao vaš put i kada ste shvatili da se time želite baviti?
Oduvijek sam htio biti glumac, od neke šeste godine kad sam shvatio što je uopće taj posao. Gledao bih TV, vidio bih policajca pa bih rekao da želim biti on, pa bih vidio Batmana i htio biti Batman, pa Spidermana… i onda sam shvatio da su to zapravo samo glumci te sam ustanovio da to želim biti. Moj put bio je malo drugačiji. Nakon što sam završio maturu preselio sam se kod roditelja u München, gdje sam završio Akademiju glume i počeo se baviti glumom tamo te se zatim vratio u Hrvatsku. Sada tu snimam i odlično mi je.
Kakav ste bili u srednjoškolskim i studentskim danima? Imate li neku smiješnu anegdotu iz tog perioda koju i danas prepričavate?
U srednjoj školi bio sam onaj klasičan razredni klaun. Glavni cilj bio mi je nasmijati ljude oko sebe pa i sebe samoga. Na kraju gimnazije ispunio sam test koji mi je rekao koji bi posao bio idealan za mene. Kao rezultat ispala je gluma, tako da nisam imao plan B, što mi je zapravo naposljetku i pomoglo.
Tko ili što vas najviše inspirira u životu?
Ima više ljudi. Moji roditelji, pokojni djed. Puno toga su se odrekli da bih ja mogao raditi ovo što danas radim. Siguran sam da su i oni imali svoje snove koji su ostali neispunjeni, ali su se žrtvovali za svoju djecu. Nadam se da ću i ja biti tako velik čovjek poput njih te da ću se moći žrtvovati za svoju djecu.
Postoji li redatelj ili glumac s kojim biste posebno voljeli surađivati?
Moj najdraži glumac je David Tennant (Doctor Who). Svaki put kad bih se premišljao o glumi, pogledao bih neki dio gdje on glumi i rekao sam da moram i ja biti glumac, potaknuo me da nastavim dalje i da se trudim još više.
Gdje vidite svoju glumačku karijeru u sljedećih nekoliko godina?
Vjerojatno u Hrvatskoj, radim na nekoj sapunici, seriji, možda i na filmu. Nadam se da ću i dalje biti uspješan.
Ima li nešto novo na čemu trenutno radite, a voljeli biste to podijeliti s nama?
Nedavno sam snimao reklamu za jedno piće koje vi mladi vjerojatno pijete. Od petog mjeseca vidjet ćete me i na reklamama, tek onda ću vam sigurno dosaditi.
Što biste savjetovali srednjoškolcima koji žele postati glumci?
Nemojte odustajati, radite na zanatu, čitajte knjige, gledajte filmove, kopirajte glumce. Ima puno načina na koje se može postati glumac, pohađali akademiju ili ne, ne postoji neki određeni put. Uzdajte se u Boga, predajte Mu svoje želje i molitve i vjerujte da će vam se to i ostvariti.
