Predstavljamo profesoricu kemije koja je već dulje vrijeme na zamjeni, Teu Ređep. Podrijetlom je iz Đurđevca, fakultet je završila u Zagrebu, a prije Sedme radila je u još jednoj školi. Saznajte više u nastavku...
Opišite nam kako je tekao Vaš obrazovni put.
Osnovnu školu i gimnaziju završila sam u Đurđevcu. Upisala sam Prirodoslovno-matematički fakultet – nastavnički smjer biologije i kemije te diplomirala 2017. godine.
U kakvom su Vam sjećanju srednjoškolski dani?
To su bili najljepši dani jer su tada brige bile manje nego na faksu. Pamtit ću ih po druženjima s prijateljima i svakakvim anegdotama iz škole. Koji su vam bili omiljeni predmeti?
Kemija i biologija. Ako izostavim predmete koje predajem, onda bi to bila fizika.
Primjećujete li razlike između vaše generacije i današnje?
Danas ima sve više grupica u razredima. Ima malo jako složnih razreda. Grupiranje i tračanje dovelo je do psihičkih poremećaja kod učenika, što je češći slučaj nego u mojoj generaciji. Dolazi do toga da učenici uzimaju k srcu ocjene više nego prije. Prije je svaka ocjena bila bitna, nosila je određenu težinu i to se prihvaćalo, dok se danas ne prihvaćaju druge ocjene osim petica.
Jeste li oduvijek znali da želite studirati kemiju?
Ta ljubav dogodila se još u 8. razredu. Profesorica kemije zaslužna je za to što sam zavoljela kemiju. Otada sam znala da želim biti profesorica kemije, a u 4. razredu gimnazije odlučila sam da ću upisati i biologiju da imam više opcija kod zaposlenja.
Što vam se najviše, a što najmanje sviđa u poslu profesorice kemije?
To je posao koji sam izabrala i bio mi je prvi izbor. Važno je da voliš svoj posao. Ima lijepih i loših dana. Najljepše je kada ostvariš normalnu i lijepu komunikaciju s učenicima, to je važno kako bismo surađivali. Najmanje mi se sviđa ocjenjivanje.
Kako ste se složili s ostalim profesorima?
Dobro, lijepo surađujemo u zbornici.
Otkrijte nam nešto što većina ne zna ili krivo pretpostavlja o zanimanju profesora!
Većina misli da profesori rade samo onoliko koliko su u školi, a ne znaju da oni rade i doma, da moraju sve pripremiti za sat, napraviti prezentacije, osmisliti zadatke. Ljudi misle da je to lagan posao i da bi ga mogao bilo tko odraditi. Učenicima je čudno vidjeti profesora u uobičajenim situacijama van škole, npr. u dućanu. Ne razmišljaju o tome da su i profesori ljudi koji imaju vlastiti život, da im škola nije cijeli život. Još bi se moglo navesti krivih pretpostavki, ali mislim da su ovo najčešće.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Rolam se, volim putovati i kuhati, posebno peći kolače.
Što čini dobrog profesora?
Dosljednost, pravednost, empatija, komunikativnost.
Što savjetujete mladima koji razmišljaju da postanu profesori?
Neka se prisjete svojih učeničkih dana i ponašanja prema profesorima te razmisle što im se sviđalo kod njih, a što ne. Upravo na usporedbi svojih profesora i sebe mogu naučiti kako se postaviti i komunicirati s učenicima, tj. kako ne činiti greške za koje smatraju da su ih njihovi profesori radili.
