Sredinom listopada grupa učenica i knjižničarka Lidija Dizdar bile su na predstavljanju knjiga o hrvatskoj prirodnoj i kulturnoj baštini. U pisanju jedne od njih, “Hrvatska prirodna baština”, sudjelovao je i profesor geografije u našoj školi Josip Jukić, autor knjiga “Vladari Hrvatske” i “Hrvatski gradovi” te suautor knjiga “Čarobna Hrvatska” i “Neispričane priče.” Razgovor između urednika i autora u Kavani Lav na Gornjem gradu potaknuo nas je da saznamo više o novoj knjizi, zanimljivostima iza upečatljivih naslova te o procesu pisanja. Nadamo se da ćete nakon što pročitate što nam je profesor otkrio i sami poželjeti uzeti u ruke ovu knjigu opremljenu vrhunskim fotografijama te “uroniti” u ljepote Lijepe Naše
Možete li nam ukratko opisati proces pisanja vaših knjiga?
U mom slučaju tema o kojoj pišem obično dođe kao prijedlog u obliku tablice ili popisa podtema koje se trebaju nalaziti u knjizi. Moj je posao napisati što znam o njima, istražiti u knjigama i na internetu što ne znam i što smatram zanimljivim te sve to oblikovati u tekst.
Što vam je najizazovnije u početcima pisanja?
Najizazovnijim smatram upravo tu tablicu koju dobijem na početku. S jedne strane zbog velikog broja tema teško se motivirati na početku, a s druge imam ograničen broj stranica pa je teško odlučiti što ubaciti, a što od zanimljivosti izbaciti.
Je li vam neka tema o kojoj ste pisali u “Hrvatskoj prirodnoj baštini” zadala muke?
Dosta su me mučile rijeke zato što o njima rijetko pišu neke stvari koje se meni čine zanimljivima, kao što je podrijetlo njihovog imena, jesu li oduvijek na istome mjestu, kako su se kretale, mijenjale. Radovi o rijekama uglavnom opisuju njihovu dužinu, temperature i općenito znanstvene podatke iz istraživanja.
Spominjete rijeku Bosut te u naslovu poglavlja piše “Neke rijeke kao da nemaju početak.” Možete li to objasniti?
Težak problem kod rijeka jest naći njihov početak. U slučaju Bosuta taj početak je iz kanala, iz livade, ima mali pad i gotovo da ne teče pa skoro ni nije rijeka već dugačko jezero. Za Bosut su Rimljani govorili kako ujutro teče u jednom, a navečer u drugom smjeru.
Imate li najdraži naslov iz vaše nove knjige?
Teško je izdvojiti najdražu temu, ali se ipak vraćam na slavonske planine i Bilogoru jer sam o njima istražio puno toga zanimljivoga što nije uspjelo stati u knjigu. Tu su i brojni detalji o rijekama, kao što je legenda o rijeci Ljuti na krajnjem jugu Hrvatske.
Jeste li tijekom pisanja saznali neku novu informaciju koja Vas je iznenadila?
Otkrio sam najviše jezero u Hrvatskoj po imenu Babino jezero koje se nalazi na Velebitu.
O kojem mjestu Vam je bilo najzanimljivije pisati?
Vrlo zanimljivi su mi bili malo slabije naseljeni otoci, a opet dovoljno veliki. Od njih izdvojio bih Susak, jedan od rijetkih otoka koje nije pogodila bolest vinove loze pa njegovi stanovnici nisu morali iseliti krajem 19. stoljeća, već su mogli nastaviti tamo živjeti.
Mislite li da bi ljudi mogli biti osvješteniji o prirodnim ljepotama Hrvatske?
Mogli bi, naravno. Svi uvijek govore da je Hrvatska jako lijepa, dapače, ne znam nikoga tko misli suprotno, ali se uvijek iznenade kada dođu na pojedine lokacije.
Koje mjesto biste preporučili posjetiti?
Rekao bih da ne možete pogriješiti. Nema dijela Hrvatske koji će vas razočarati, već ugodno iznenaditi. Moja preporuka je da se putuje gdje god se može.
Kako se osjećate dok širite znanje u školi, a kako putem knjiga?
Putem knjiga mi je manje stresno jer nemam predodžbu tko bi to sve mogao čitati pa dam sve od sebe da to bude interesantno i čitljivo. U školi mi je puno važnije i teže jer gledam te ljude uživo pa mi je nezgodno kada ne osjetim da me učenici slušaju, nego su u svom svijetu.
Planirate li pisati još knjiga?
Rekao sam da ne bih više pisao, iako sam već kao dječak maštao o pisanju knjiga. Pisanje oduzima jako puno vremena i stresno je jer su rokovi prilično kratki, a druge obveze ne odu na godišnji odmor tijekom pisanja knjige. Međutim, volim osjećaj ispunjenosti i sreće na kraju kada je sve završeno. Iskreno, nakon kraćeg odmora od pisanja, ako mi se ponudi neka nova tema, dao bih se nagovoriti.
Naslovna fotografija: https://underdreamskies.com/
