Hokej na travi neobičan je sport, no još uvijek mnogima nepoznat. Oni koji su čuli za njega vjerojatno nisu upoznati sa svim pojedinostima i zanimljivostima. Pročitajte što smo saznali iz razgovora s Petrom Šimek, učenicom 2.c, koja je ostvarila zapažene rezultate u ovom sportu koji se smatra jednim od najstarijih na svijetu
Iako nije jedan od najpopularnijih sportova, hokej na travi seže daleko u povijest. Stari Egipćani su ga igrali, o čemu svjedoči reljef u jednoj grobnici star oko 4000 godina. Slični reljefi nalaze se i u staroj Grčkoj, Kini, Iranu i Pakistanu. Osnove hokeja na travi prvi je u Hrvatskoj predstavio sportski pisac Franjo Bučar 1896. godine. Prva javna utakmica u Hrvatskoj održana je u Samoboru 1908. godine, a prva javna utakmica u Zagrebu 1911. godine te je označila početak ženskog hokeja u Hrvatskoj.
Petra je sa šest godina krenula stopama svog brata i uzora u životu te počela trenirati hokej na travi. Zajedno su se uputili na Mladost gdje i danas trenira tri, četiri puta tjedno u Hrvatskom akademskom hokejskom klubu Mladost. Usprkos svojim godinama smatrala se vrlo dobrom, što može potvrditi i njezin brat. Obitelj joj je bila podrška od samih početaka. Odvodili su ih na treninge, utakmice, bodrili ih i poticali na ustrajnost. Petra trenira u ženskom timu u kojem se djevojke odlično slažu i motiviraju jedna drugu za daljnji uspjeh.
Osim na terenu, djevojke iz tima druže se i izvan njega. Ipak provode puno vremena zajedno na treninzima tijekom tjedna te na utakmicama koje se održavaju svakog vikenda. Već nekoliko puta osvojila je s timom Prvenstvo Hrvatske, na što je izuzetno ponosna te to smatra svojim najdražim iskustvom u igranju hokeja na travi. Osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti prevladava unutar tima, a ne nedostaje ni ugodne atmosfere, smijeha i zabave.
Potrebna oprema za hokej na travi su kostobrani, to jest štitnici koji se koriste kako bi se zaštitila prednja strana potkoljenice od mogućih ozljeda, nešto čvršća palica od one za hokej na ledu te guma za zube. Za razliku od hokeja na ledu, ne igra se s pakom, već sa čvršćom, težom lopticom veličine teniske loptice. Hokej na ledu je više fizički sport od hokeja na travi. Na ledu igrači smiju imati puno veći kontakt s drugim igračima, zbog čega imaju više opreme te su zaštićeniji, dok se u hokeju na travi kažnjavaju mnogo slabiji kontakti. U hokeju na ledu smije se udarati bilo kojim dijelom palice, dok je u hokeju na travi dozvoljeno udaranje loptice samo prednjim dijelom štapa.
Utakmice traju po sat vremena, a podijeljene su na četiri dijela po 15 minuta. Postava na terenu je ista kao i u nogometu, deset igrača i golman. Igrači moraju biti izdržljivi jer umjesto klizanja na ledu, trče po travi, a zimi u dvorani. Primamljivo zvuči stipendija koja se može dobiti na fakultetu ukoliko osoba trenira hokej na travi. Za razliku od većine sportova, djevojke dobivaju veću stipendiju od dečki, pogotovo ako odluče studirati u inozemstvu.
Petra se planira nastaviti baviti hokejom na travi te će biti u mogućnosti dobiti stipendiju na Arhitektonskom fakultetu na kojem želi studirati. Školu i treninge uspješno usklađuje, stvar je samo u dobroj organizaciji. Glavna motivacija joj je uživanje u tom sportu, a najviše joj se sviđa suradnja ekipe i zajednički dobar rezultat, a ne voli gubitak i poraz.
Petra poziva mlade kojima se hokej na travi čini zanimljivim da se okušaju u tom sportu. “Ako se malo češće bave njime, sigurno će im biti teško odvojiti se od njega i neće požaliti!'” Nadamo se da će se broj zainteresiranih povećati te da će hokej na travi postati popularniji. Možda ne kao u Nizozemskoj, Njemačkoj, Danskoj, ali dovoljno da se zna da je i to jedan od sportova koji zahtjeva puno truda i disclipiniranog rada.
Ilustracija: Vicko Tripović, 2.a
