Mladi pjesnik i prevoditelj Jakob Filić pohađao je našu Sedmu gimnaziju, a diplomirao je francuski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, oglede i osvrte, prevodi, drži sate francuskog i svira klavijature. Pjesme su mu objavljene u nekoliko zbornika, časopisa i na portalima, a autorsku poeziju s fotografijama objavljuje i na društvenim mrežama. Ove godine posjetio nas je povodom Dana školske knjižnice u Mjesecu hrvatske knjige, koji je bio posvećen prevoditeljima i prevođenju. Zanimljiv razgovor s njim koji su vodile naše učenice potaknuo me je saznati više o njegovim promišljanjima o poeziji i prevođenju
Kada se javlja Vaša ljubav prema poeziji te u čemu pronalazite inspiraciju?
Pisati sam počeo u srednjoj školi, a najveća inspiracija bili su mi ljubavni odnosi, djetinjstvo i svakodnevnica. Pjesme često volim povezati u cikluse prema godišnjim dobima jer mi ona uvijek donose različitu inspiraciju i motive.
Što mislite o poeziji kao načinu izražavanja emocija u osjetljivoj dobi?
Pisanje smatram odličnim alatom za izražavanje emocija, ali i za dijeljenje svojih osjećaja s drugima. Tako nam umjetnost omogućava komunikaciju koju općenito smatram izrazito važnom, pogotovo u suvremenom svijetu.
Zašto u svojim pjesmama često spominjete djetinjstvo? Postoji li neki specifičan događaj koji Vam je poslužio kao inspiracija?
Ne postoji specifičan događaj iz djetinjstva o kojem sam pisao. Jednostavno pišem o lijepom iskustvu odrastanja u velikom dvorištu kraj Maksimira, okružen prekrasnom prirodom i prijateljima, igrajući se skrivača te lopova i pandura. Ljubav koju sam osjećao unutar svoje obitelji, odrastajući zajedno s bratom i sestrom, neprocjenjiva mi je te rado pišem o tim lijepim trenutcima koji su mi formirali ličnost. Zato te lijepe trenutke nastojim prenijeti i svojim čitateljima. Mislim da tako mogu i u njihove živote unijeti malo svjetla iz djetinjstva koje me zauvijek obilježilo.
Na Danu školske knjižnice
„Pjesnici su čuđenje u svijetu, oni idu zemljom i njihove oči, velike i nijeme rastu pored stvari.“ Stihovi su to velikog hrvatskog pjesnika Antuna Branka Šimića. Kako objašnjavate njegovo viđenje pjesnika?
Šimićevo viđenje poezije jako mi je blisko i imalo je velik utjecaj na mene kao pjesnika. Navedene Šimićeve stihove shvaćam u kontekstu njegove poetike u kojoj govori da nam astronomija najmanje može otkriti o zvijezdama, a poezija najviše. Ona nam pomaže da svakodnevne pojave i predmete počnemo gledati na sasvim drugačiji način. Ta mi je ideja izuzetno pomogla u pisanju o svakodnevnici koju nastojim u pjesmama prikazati na dublji način.
Koliko je bitna narativnost u pjesmama?
Ranije bih vam odgovorio da je potpuno nebitna. Tada sam većinom pisao pjesme koje su bile zaustavljeni trenutci. Zato mi je haiku poezija bila važan izvor inspiracije. U novijim pjesmama ipak dosta često posežem za narativnošću jer je danas vidim kao dobar alat za zaokruživanje pjesama. Iako više volim čitati pjesme koje nisu narativne, lakše mi je danas pisati one narativne. Na taj način riješio sam problem pisanja krajeva pjesama s kojima sam se prije uvijek mučio.
U svojim pjesmama koristite i vulgarizme. Koja je njihova uloga, jeste li zbog toga naišli na nezadovoljstvo pojedinaca?
Bilo je nekoliko slučajeva kad su mi prijatelji uputili kritike da psovke u mojim pjesmama zvuče loše i da ih ne bih trebao koristiti jer mi to ne odgovara uz osobnost, no ja psovke ne upotrebljavam na način na koji bismo prvo pomislili. U mojim pjesmama psovke imaju simboličko značenje, kao na primjer u pjesmi koju sam posvetio svom pokojnom djedu u kojoj je psovka zapravo drugi način da si kažemo „volim te“.
U čemu najčešće pronalazite motive za svoje pjesme?
Motive za svoje pjesme pronalazim u svakodnevnici, no imam neke stalne motive koje sam često koristio ili koristim, kao što su oblaci, mačke ili bolesti koje imaju snažan estetski utisak. Mačke, oblaci i drugi motivi, poput različitog bilja, jako su mi povezani s razdobljem odrastanja o kojem sam puno pisao.
Jakob dijeli svoju poeziju na Instagramu, na profilu ovdje.ovdje
Smrt je čest motiv u poeziji. Kako Vi gledate na prolaznost života i vremena te zašto su upravo to česti motivi pjesnicima tijekom povijesti?
Smrt je jedna od bitnih stavki svačijeg života, a dobra književnost često govori o iskustvima koja su zajednička svim ljudima. Tako nam poezija može pomoći nositi se s tugom i sjetom, ili pak pojačati osjećaj sreće.
Diplomirali ste francuski jezik. Koliko je on inspirativan, pišete li pjesme na francuskom jeziku?
Francuski mi je danas većinom jezik vezan uz posao – prevodim dokumentarne filmove i knjige te držim instrukcije iz francuskog. Nikad nisam pisao na stranim jezicima i sumnjam da ću pokušavati, taj mi impuls ne dolazi prirodno, eventualno bih volio svoje pjesme jednog dana prevesti. Francuski mi je u pisanju koristio jedino u smislu čitalačkog iskustva. Na moju osobnu poetiku i viđenje pisanja općenito, jako su utjecale knjige Prousta i Camusa koje sam, zahvaljujući znanju francuskog, mogao čitati u izvorniku. Osim njih, ima još nekoliko francuskih autora čiji su me radovi dosta nadahnuli, tako da mi je jako drago što sam završio taj studij.
Smatrate li dobar prijevod nekog djela ključem njegove uspješnosti i jeste li se susreli s prijevodima koji su „uništili“ djelo?
Nedavno sam baš “naletio” na jako loš prijevod Prévertove poezije i začudio sam se jer je riječ o jednom od važnijih izdavača u Hrvatskoj. Osim toga što je potpuno nestao ritam poezije iz izvornika, naišao sam i na naprosto krivo prevedene riječi… Ne mislim da je dobar prijevod ključni uvjet uspješnosti, ali i to sigurno spada među važne faktore. Iako imamo stvarno odličan prijevod Božanstvene komedije na kojem je prevoditelj radio više od trideset godina, neki lošiji prijevod, primjerice, Lovca u žitu, sigurno će biti uspješniji u smislu čitanosti.
Svoje pjesme na Instagramu upotpunjuje zanimljivim fotografijama
Danas mladi „žive“ na društvenim mrežama. Što mislite o poeziji na društvenim mrežama?
Poeziju na društvenim mrežama smatram zanimljivom te gledam na nju kao na alat koji omogućuje pozitivan utjecaj na svijet. Često znam dobiti poruku na Instagramu gdje objavljujem neke svoje pjesme kako je jedna od njih nekome uljepšala veliki odmor ili pauzu na radnom mjestu, što mi vrijedi puno više od toga da objavim knjigu.
Kako biste komentirali poznatu izreku „Imaginacija pjesniku omogućava da u zrnu pijeska vidi cijeli svijet i tako na dlanu drži beskraj?“
Složio bih se, no smatram da je nekada potrebno i u zrnu pijeska vidjeti samo zrno pijeska, bez razmišljanja o beskraju. Naizgled beznačajne, svakodnevne stvari zapravo same po sebi nose golemu vrijednost jer nam govore o ljepoti i tuzi života OVDJE. Upravo zato i objavljujem poeziju pod imenom ovdje.ovdje.
