Neva Zidić, bivša učenica Sedme gimnazije uspješna je dizajnerica koja je osvojila brojna priznanja struke za svoj rad, a prošle godine održala je prvu samostalnu izložbu. Njena je specijalnost dizajn slova, koji je studirala na Kraljevskoj akademiji u Haagu. Otkrila nam je više o svojem putu, iskustvima, uspjesima i motivaciji
Možete li nam ukratko opisati svoj put od Sedme gimnazije do sada?
Ukratko, u Sedmoj gimnaziji provela sam tri lijepe godine (2010.-2013.), nakon kojih sam odlučila otići na United World College u Mostaru i tamo završiti svoje srednjoškolsko obrazovanje, sa željom da na studij odem negdje još dalje. Unatoč tome, dvije godine izbivanja od doma u tom periodu života rezultiralo je željom da se vratim u Zagreb. Upisala sam Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, otkrila i zavoljela tipografiju, te od tada sanjala o odlasku na postdiplomski studij Type and Media u Haagu. Šest godina kasnije sam ga završila, te se po drugi put vratila u Zagreb, gdje od tada živim i radim.
U kakvom sjećanju vam je ostala Sedma gimnazija? Pamtite li neku anegdotu?
Srednjoškolski dani u Sedmoj ostali su u lijepom, pomalo nostalgičnom sjećanju, kao period odrastanja i mnogih promjena, upoznavanja drugih i sebe kroz druge… u Sedmoj sam upoznala ljude koji su mi i danas među najbližim prijateljima i na tome sam jako zahvalna. Uspomena i anegdota je puno, ali recimo, veselje maškara u Sedmoj bilo je nenadmašivo.
Kako ste odlučili studirati dizajn te se fokusirati na područje tipografije?
Kroz srednju školu zanimale su me najviše psihologija i vizualna umjetnost, a uvijek sam voljela i pisati. O dizajnu zapravo nisam znala puno – šteta je što se o njemu ne uči više u školama, no činilo mi se da dopušta dovoljno kreativnosti, ali i ulaženja u druga područja, često upravo psihologije. Tipografiju, kao i činjenicu da se mogu baviti oblikovanjem slova, spoznala sam tek na fakultetu i odmah shvatila da me to zanima.
Kako Vas je put odveo na Kraljevsku akademiju umjetnosti u Haagu? Kako se to iskustvo razlikovalo od studiranja u Hrvatskoj?
Svi moji tadašnji profesori tipografije završili su taj studij u Haagu, prenosili svoja iskustva i znanja, pa time i želju da tamo studiram. Nizozemska je jedna od najrelevantnijih zemalja u tom području, s bogatom poviješću i važnim imenima, od kojih mnoga dolaze upravo s Kraljevske akademije umjetnosti u Haagu, a mnogi još uvijek tamo predaju. Za razliku od ostalih studija na Akademiji, Type and Media traje godinu dana, te je iz tog razloga dosta intenzivan program koji uključuje razne predmete, od klesanja slova u kamenu, pa sve do učenja programskog jezika Python i stvaranja slova putem koda.
Koje su najveće prednosti, a koji nedostaci vašeg posla?
Volim vjerovati da je dizajn humana djelatnost, no to naravno ovisi o tome kako mu pristupaš. Prednost je i mogućnost upoznavanja brojnih ljudi i područja za koja stvaraš, pa time i dinamika posla, povezanost s kolegicama i kolegama te relativno mala strukovna zajednica. Međutim u tome leži i najveći nedostatak, mislim da dizajn kao struka kod nas nije dovoljno prepoznat i da još ne postoji dovoljna svijest o dizajnu u široj zajednici.
Na natječaju za dizajn vizualnog identiteta Sveučilišta u Splitu osvojili ste prvo mjesto kao dio tima đkć. Možete li nam reći nešto više o tome?
Natječaj za novi vizualni identitet u Splitu bio je raspisan na način da se moglo redizajnirati dotadašnji znak, motiv Meštrovićeve skulpture Povijest Hrvata (čiji odljev stoji ispred zgrade Sveučilišta u Zagrebu), ili dizajnirati neki sasvim novi, a moglo se i kombinirati dva navedena smjera. Mi smo se odlučili nadovezati na značenje starog te ga nadograditi, dok smo mu u oblikovnom smislu dali novu, upečatljivu formu koja je jedinstvena Sveučilištu u Splitu. Na natječajnom radu surađivala sam s autorom, dizajnerom i vlasnikom studija đkć, Zoranom Đukićem, a više o tome možete pročitati na: https://vizkultura.hr/kanonski-simbol-znanja-u-suvremenoj-interpretaciji/.
Što Vas motivira i inspirira u radu?
Inspiracija uglavnom dolazi iz svakodnevnog života, ulica Zagreba i starih uličnih natpisa, svakodnevnih situacija, razgovora, no često i s putovanja, iz drugih kultura, jezika, pisama… a ponekad i iz drugih vremenskih perioda!
Na koji ste svoj dosadašnji uspjeh najviše ponosni?
Da budem iskrena, tek kada mi je postavljeno ovakvo pitanje, mogu se osvrnuti na neke događaje i percipirati ih kao „uspjehe“. I zato mi je teško odgovoriti, no vjerujem da bi se prva samostalna izložba održana prošle godine, kao i nagrada njujorškog Type Directors Cluba za pismo „Zalfia“, mogle naći među njima.
Što biste poručili učenicima VII. gimnazije, posebno onima koji žele studirati u inozemstvu ili baviti se dizajnom?
Preporučila bih i jedno i drugo onima koji o tome razmišljaju! Studij u inozemstvu često nudi specijalizaciju nekih užih područja koja kod nas u edukaciji (zasad) izostaju, dok razmjena iskustava i znanja u međunarodnom okruženju obogaćuje u svakom smislu. Dizajn će vam pak, u početku dati jedno šire znanje o vizualnoj kulturi, a kasnije ćete se moći pronaći u jednoj od mnogih njegovih grana i usmjerenja.
Imate li neki tipografski savjet koji bi većini koristio?
Možda za početak – osvijestiti da digitalne fontove koje skoro svi svakodnevno koristimo, dizajniraju, crtaju i digitaliziraju ljudi! Te da osim sistemskih fontova koji „dođu“ s računalom, postoje i mnogi drugi, suvremeniji, nastali od strane malih i nezavisnih studija ili pojedinaca, a koju su itekako kvalitetni i zanimljivi.
Možete li nam izdvojiti nešto zanimljivo čime se sada bavite ili biste se htjeli baviti?
Osim rada na projektima unutar studija đkć, povremeno nađem vremena i za nešto „svoje“, a to su uglavnom slova. Nedavno sam radila logo za seriju knjiga jedne brazilske izdavačke kuće, a voljela bih više vremena posvetiti radu na autorskim pismima (fontovima).
Hvala novinarskoj grupi Sedme na interesu i Francesci na odličnim pitanjima, bilo mi je zadovoljstvo odgovarati na njih i prisjetiti se dana u Sedmoj gimnaziji. Veliki pozdrav svim sadašnjim učenicima i profesorima!
