Lana Miličević studentica je 4. godine Tehničkog fakulteta u Rijeci, odnosno 1. godine diplomskog studija računarstva. Saznajte zašto baš računarstvo i Rijeka, koji su bili uvjeti za upis te kakva je organizacija studija i ekipa
Zašto računarstvo?
Od malena me jako zanima svijet računarstva i elektronike, a volim i matematiku. U tinejdžerskim sam godinama ušla u svijet programiranja, računalnih igara i sličnog, tako da sve navedeno objedinjujem ovim studijem. Ipak, nisam uvijek znala da ću upisati baš to. Dugo sam mislila da ću studirati na Akademiji likovnih umjetnosti (imala sam čak gotovo spreman portfelj), a među izborima je bilo i kemije, sociologije, glume… Ciljano sam otišla studirati u Rijeku, a ljudi često misle da sam tamo jer nisam upala na FER. Inače sam iz Karlovca, a tijekom srednje škole imala sam priliku upoznati se s Rijekom i jako mi se svidjela.
Kako upisati?
Kad sam ja upisivala fakultet, matura se još pisala po razinama, tako da je bilo potrebno položiti A razinu matematike te B razinu hrvatskog i engleskog jezika. A razina hrvatskog i engleskog jezika te matura iz informatike donosili su dodatne bodove, što sam iskoristila. Prijamnih ispita nije bilo, a za maturu se nisam pretjerano pripremala. Najviše sam se pripremala za maturu iz fizike jer taj predmet nisam baš pratila kad je trebalo, a spremala sam se u školi na dodatnoj nastavi fizike. Uz to, ponekad bih u školi otišla na pripreme iz matematike. Iz hrvatskog jezika bila sam u, ako se ne varam, 98. centilu, a taj predmet za maturu nisam niti takla. To nije moja zasluga, već profesorice Zolić Neralić jer je to potvrda da smo se od prvoga sata hrvatskog s razumijevanjem pripremali za ovaj važan ispit.
Dosadašnji dojmovi
Prilično sam zadovoljna fakultetom jer se većinom bavim stvarima koje me zanimaju i koje su mi korisne za budućnost. Uz to, na fakultetu imam dobru ekipu s kojom se družim i van faksa. Također, sviđa mi se što nas je deset puta manje nego na FER-u jer to nudi individualniji pristup u komunikaciji s profesorima i svatko svakog zna. Najviše mi se sviđa atmosfera na fakultetu i društveni život sveučilišta. I u srednjoj školi bila sam aktivna u izvannastavnim aktivnostima i sviđa mi se što na fakultetu to imam priliku nastaviti i proširiti. Nedavno sam i sama pokrenula nešto, tj. esports sekciju fakulteta. Ne sviđaju mi se kolegiji koji su tu samo da „popune prostor“, a nisu baš korisni, ali tog ima na svim fakultetima. Također mi se ne sviđa što općenito računarci znaju postati previše kompetitivni i opsjednuti uspjehom, ali nastojim se ne opterećivati time. Fakultet je organiziran tako da većinom imamo predavanja i vježbe te nekad vježbe u laboratoriju. Tijekom studija moramo završiti i dva semestra stručne prakse u industriji i dosta projekata, tako da imamo priliku upoznati se s primjenama naučenog na stvarnim primjerima. Računarstvo je na mom fakultetu dosta mlad smjer, tako da ima dosta relativno mladih profesora. Atmosfera je većinom opuštena, ali proaktivna. Često se šalim s kolegama da su me naučili da stereotipi postoje s razlogom, pa tako i oni o IT-evcima. Znate, dođete pred faks, a tamo je nepokretna masa dečkiju u crnoj odjeći, s ruksacima za laptope i naočalama, koji treći put taj tjedan raspravljaju o blockchainu, a tek je utorak. Ja nisam takva, ali sam se pronašla među njima i dobro se slažemo. Ipak, svaka od malobrojnih cura s faksa mi kaže kako bi voljela da nas je više, i s tim se slažem. Menza je dovoljno dobra da nije loša; dovoljno loša da se, kada dođem kući u Karlovac, osjećam kao da kuhinja mojih roditelja nosi Michelinove zvjezdice.
Slobodno vrijeme
Vremena imam koliko si sama odredim, ali većinom dovoljno. To jest, rijetko kad mi se dogodi da zbog faksa nemam vremena - većinom to bude zbog slobodnih aktivnosti ili posla. Kako god bilo, nastojim uvijek dio vremena posvetiti i uživanju - prijateljima, filmovima, igricama… Uživanje je ulaganje u budući rad, ništa nećete postići ako se dovedete do burnouta. Moja mama zna reći: “Tko puno radi, mora se i puno zabavljati”. Na fakultetu mi je definitivno bolje nego u srednjoj školi. Posvećujem svoje vrijeme i energiju onome što ja želim te imam osjećaj da imam kontrolu nad rezultatima koje postižem. Više mi uopće nije jasno kako smo uspijevali svaki tjedan sjediti u školskim klupama šest sati dnevno i slušati 16 predmeta.
Što nakon?
Nakon faksa - faks. Nagodinu završavam diplomski studij, a kako stvari stoje, nakon njega upisujem doktorski. U računarstvu me zanimaju razne teme i općenito volim interdisciplinarnost, tako da ih se nadam budućim radom objediniti. Zanimaju me ugradbeni sustavi, znanost o podacima, umjetna inteligencija i druge teme, a leži mi i razvoj mobilnih aplikacija. To su na prvu dosta različita područja, ali vjerujem da uvijek negdje leže uzbudljivi projekti. Ovog ću ljeta biti na praksi u Cernu, oko čega sam jako uzbuđena i vjerujem da ću tamo zadovoljiti navedene interese. Ipak, prije toga bih najvjerojatnije uzela apsolventsku godinu da se malo odmorim i putujem, ali i da se kroz rad bolje upoznam sa svojom industrijom. To će mi pomoći da potvrdim je li doktorski studij ispravna odluka ili ne.
