Maštao o nogometnoj karijeri, a znatiželja ga odvela u novinarstvo

Vjerujem da svi znate za Andriju Jarka, našeg novinara zavidnog životopisa i izuzetnog talenta, što potvrđuju brojne nagrade koje je osvojio tijekom svoje karijere. Radio je u brojnim medijskim kućama, Slobodnoj Dalmaciji, HRT-u, Novoj TV, a trenutno radi na RTL-u. Imala sam priliku postaviti mu nekoliko pitanja. Nadam se da ćete iz ovog intervjua otkriti nešto novo o njemu i inspirirati se njegovim bogatim novinarskim iskustvom

Svi znamo Vaše ime, ali tko je Andrija Jarak kad se kamere ugase?

Pred kamerama me vidite kao onog koji ozbiljno priča o jako ozbiljnim i važnim stvarima. To je rezultat dužeg provjeravanja i rada na temi. Kad se kamere ugase, još dugo razmišljam o temama. Ne mogu doma potpuno biti bez posla. I mislim da onaj tko kaže da može i uspije, ne govori uvijek istinu. Kad sam doma, družim se s obitelji, prijateljima... to je važno za punjenje baterija. I obvezno gledam nogomet.

Znamo da ste kao mali htjeli biti nogometaš. Kako to da ste kasnije ipak odabrali novinarstvo?

Kada sam shvatio da mi ne daju da se talent Luke Modrića razbukta u meni, odustao sam. Šalim se. Svi dečki, pogotovo moje generacije probali su nogomet i maštali o karijerama. Život je nešto drugo. Znatiželja me dovela u novinarstvo jer mi puno toga različitog doznajemo i pratimo, a i nestrpljiv sam po prirodi i brz po temperamentu pa mi odgovara brzina kojom se mora reagirati.

Kako pamtite svoje mlade dane u Dubrovniku? Nedostaje li Vam taj grad?

Dubrovnik je dio mene koliko god vremena prošlo od tih mladih dana. Nisam nostalgičar i nisam od onih koji će tvrditi da je nekad bilo bolje samo zato jer sam bio mlad. Vremena se mijenjaju, a mi se moramo pobrinuti da budemo spremni za ono što se nudi i pozicioniramo se tamo gdje želimo biti. U Dubrovnik idem kad god mogu. Srce vuče na jug.

Fotografija: Josip Moler/Cropix

Bili ste hrvatski branitelj. Postoje li neka sjećanja iz tog razdoblja koja biste željeli podijeliti s nama?

Uh, sjećanja ima puno, neizbrisiva su i trajna. Nadam se da mladima, vašoj publici i generacijama nikada neće biti potrebna ta iskustva. Želim da znate koliko je lijepo, važno i časno živjeti u svojoj i slobodnoj zemlji. Kad je već morao biti taj užasni rat, valja poštovati one koji su se borili. Tih pet godina nikad neću zaboraviti.

Radili ste u Slobodnoj Dalmaciji, na HRT-u, Novoj TV, a sada ste na RTL-u. Koje su specifičnosti rada u svakoj od tih medijskih kuća i biste li izdvojili neku kao najdražu?

Kad ovako čujem gdje sam sve bio, bilo je toga dosta. U novinarstvu je bitno proći što više toga da biste znali gdje želite ostati. Svaki medij ima svoje posebnosti. Tisak je u to vrijeme bio najsporiji, a televizija se isto modernizirala do sada. Svugdje je bilo dobro i puno se radilo, a najkreativnije i najbolje je na RTL-u jer radim emisiju kakvu sam dugo želio.

Više od 4000 javljanja uživo impresivan je podatak iz vaše biografije. Koja je tajna vašeg uspjeha i možete li podijeliti neku anegdotu koja se dogodila uživo?

Tajna ovih brojki krije se u tri riječi - rad, rad i rad. Uspjeh dolazi nakon jako puno truda i rada na sebi. Anegdota ima dovoljno za knjigu. Sada mogu izdvojiti to da mi je prilikom jednog javljanja iz Srebrenice na preko plus 40 u zraku od vrućine prvi i jedini put pukao glas. Potpuno nestao. Samo sam zijevao. Dogodi se. Treba se sklanjati u hlad.

Koji biste događaj izdvojili kao najteži za izvještavanje?

Požar na Kornatima kad je poginulo 12 vatrogasaca bio je jako težak za izvještavati, kao i slučaj kad je na Pagu otac s balkona bacio svoje četvoro djece. To me je neopisivo šokiralo.

Teme Vaših javljanja ozbiljne su, nerijetko i uznemiravajuće, a zbog takve reputacije na spomen Vašeg imena možemo čuti “Ne dao Bog da ti Andrija Jarak izvještavao pred kućom”. Koliko je taj izraz utjecao na Vas kroz karijeru?

Prihvatio sam to kao dobru šalu na svoj račun, a možda se netko i popravio u ponašanju da me ne bi susreo. Simpatično mi je to.

Na jednom Vašem predavanju spomenuli ste da ste prošli bez ijedne mrlje u karijeri. Kako uspijevate održati tu razinu profesionalnosti, unatoč osjetljivim temama o kojima izvještavate, razotkrivanju informacija koje neki možda žele sakriti te pritiscima koje takav posao donosi?

Kad ste objektivni i koristite se samo dokazima i govorite samo ono što ste sto puta provjerili, mrlje ne može biti. Istina, dokazi i pošten i iskren pristup poslu, formula je uspjeha.

Fotografija: Damir Krajač/Cropix

Četiri nagrade Zlatni studio i nagrada Večernjakova ruža dokaz su profesionalnosti i uspješnog rada. Koliko Vam znače te nagrade? Imate li želju osvojiti još neku?

Lagao bih kad bih rekao da nije lijepo dobiti nagradu. Netko prepozna da radite dobro i da to vrijedi. Lijepo. Ako dođe još koja, dobrodošla je.

“Dosje Jarak" može se smatrati krunom Vašeg rada proteklih 30 godina. Kako je nastala ideja za emisiju?

Dugo sam želio vlastitu autorsku emisiju i evo je. Želimo napraviti neke posebne priče da se ne zaboravi.

Koja Vas je priča u “Dosjeu Jarak” najviše dotaknula, a koja je bila najteža za obraditi?

Teško je i vrlo emotivno bilo raditi emisiju o Ivani Hodak, mladoj djevojci, odvjetnici, kćeri jedinici svojih roditelja. I aktualna emisija o trostrukom ubojici Srđanu Mlađanu bila je komplicirana jer je puno ljudi od straha odbilo govoriti. Svaka priča nam je važna. I cijela ekipa uživa istraživati i raditi.

Publika je odlično reagirala na emisiju. Što vam je dalje u planu - nove sezone “Dosjea Jarak” ili možda neki novi projekt?

Za sada uz Dosje koji je vrlo kompleksan nema vremena za bilo što drugo, no obećavam dugo druženje uz “Dosje Jarak”.

Kako ostati ravnodušan tijekom emisija i treba li uopće biti takav da bi se zadržala profesionalnost?

Ravnodušnost možda nije prava riječ. Više je to jedna distanca, razmak od emocija jer ste tako objektivniji. Nisam ja važan u priči. Koliko god da mi je teško, ne može mi biti teže nego onima koji su izgubili člana obitelji. Dobro je ne pokleknuti pred emocijama.

Koliko Vam znači vjera u životu?

Važna je. Pomaže da se posvetim samom sebi, izoštrim misli i koncentriram na bitno - ljubav i dobrotu. Daje mi snagu za izazove. I volim zahvaliti na dobroti koja stiže od Boga.

Vaše iskustvo može biti inspiracija mladim novinarima i mladima općenito. Što biste im poručili?

Radite ono što volite, a ako je to novinarstvo, znajte da svakim svojim uratkom možete svijet oko sebe učiniti boljim. Uz oprez da uvijek provjerite sve jer utječete na tuđe živote.

I za kraj, koju pjesmu Prljavaca možete uvijek poslušati?

“Heroj ulice.” I “Mojoj majci.” Ne može jedna, našli ste mi slabu točku, hahaha.

Naslovna fotografija: Robert Gašpert