Karla Jukić učenica je Sedme gimnazije i Škole za klasični balet, a dvije godine zaredom nastupila je u baletnoj predstavi Orašar. Opisuje se kao nasmijanu, nježnu i rasplesanu. Otkrijte više o njenom nastupu u Orašaru i baletnom putu
Već dvije sezone Karla i njeni kolege iz Škole za klasični balet nastupaju u svima znanom baletnom spektaklu Orašar u ulogama vojnika i miševa. Jedno od najljepših djela klasične baletne umjetnosti ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog prati pustolovine djevojčice Klare koja od svojeg ujaka na Badnjak dobiva neobičan dar, drobilicu za orahe u obliku drvenoga lutka. U blagdansko vrijeme uvijek je na repertoaru i neizostavno se traži karta više.
Zbog ovog prvog velikog kazališnog iskustva Karla je morala puno izostajati iz škole. U obje sezone nastupila je u dvanaestak predstava, a njena je bila uloga miša: “Nije bilo lako odraditi svoj dio na sceni uz slabu vidljivost te veliki i teški kostim na sebi”, rekla je.
Pripreme za predstavu počele su dosta rano. Prvo se koreografija učila u manjim grupama, a kasnije je sve bilo potrebno povezati, pa su se probe odvijale s cijelim ansamblom. To je Karli bilo posebno zanimljivo jer je iz prve ruke mogla iskusiti baletni život.
Karla s ansamblom predstave Orašar
A kako je sve počelo? Karla oduvijek voli ples i pleše od vrtića: “Počela sam plesati jazz dance u svom prvom plesnom studiju MaxiDance. Tamo sam imala priliku probati i balet, koji mi se odmah svidio te sam krenula na sate baleta.”
S 12 godina upisala je Školu za klasični balet u Zagrebu, a provela je i jednu godinu u Budimpešti na Hungarian Dance Universityju. Kad je došlo vrijeme za upis u srednju školu, odlučila je vratiti se u Zagreb te upisati srednju baletnu školu u Školi za klasični balet i paralelno Sedmu gimnaziju. Iako je balet kategoriziran kao umjetnost, to je i vrlo zahtjevan sport koji traži kontinuitet i upornost. Treninzi su svakodnevni, a jedini slobodan dan u tjednu koji Karla ima je nedjelja. Za usklađivanje svih obveza potrebno je puno discipline i napornog rada.
Ozljede u baletu su česte jer su treninzi vrlo intenzivni i pomiču granice tijela. I Karla je bila zadobila ozbiljnu ozljedu koja je zahtijevala dugo mirovanje. Veliki zaostatak trebala je nadoknaditi još težim i zahtjevnijim treninzima. Nije odustala, odlučila je prepreke pobijediti upornošću. No, svi izazovni trenutci isplate se, kaže Karla: „Na sceni u kazalištu sve teško nekako nestane i zaboravi se. Profesionalni plesači, publika i sve ono što mi balet pruža daje mi snagu i veselje za dalje i uspijevam uživati u svemu.” Ples joj je pomogao i nositi se s tremom: “Ona je uvijek tu. No, kad izađem na scenu i počnem plesati, moram se jako koncentrirati i mislim samo na ples te trema padne u drugi plan”, kaže Karla.
Zanimalo nas je postoje li natjecanja u baletu kao i u drugim sportovima. “Da, ali nema ih puno, a konkurencija je velika. Važno je sudjelovati na njima jer pomažu da budemo primijećeni. Mogu biti važna za stipendiju za specijalizaciju, a čak mogu pomoći u pronalasku mjesta u nekom baletnom ansamblu.”
Lijevo: Karla na nastupu Hrvatskog narodnog kazališta za Dan hrvatskog baleta, desno: prizor iz baletne predstave Orašar (autor: Ivan Agnezović)
Odličnu balerinu čine njeno baletno i plesno znanje, upornost i predanost treninzima te spremnost na učenje i usavršavanje tijekom cijele karijere. Važne su još i tjelesne predispozicije, scenska pojavnost, hrabrost i vedar duh koji pomaže prebroditi ozljede ili druge nepredvidive situacije, tvrdi Karla.
Tko su joj uzori? “Izdvojila bih svoje profesorice Olgu Carmon i Spomenku Šparemblek. Ima i nekoliko mladih balerina iz velikih i poznatih svjetskih kazališta koje volim pratiti, npr. Diana Vishneva, svjetska balerina koja je nedavno završila plesnu karijeru i s kojom dijelim sličan stil pokreta, pa čak i izgled. Stalno upoznajem i neke nove balerine, a svaka od njih inspirativna je na svoj način”, otkrila je.
Što se tiče planova nakon srednje škole, fakultet joj nije u prvom planu, no zanimaju je fizikalna terapija i baletna pedagogija. Prioritet joj je završiti srednju baletnu školu, a ako se tijekom školovanja ukaže prilika za neko natjecanje, odvažila bi se sudjelovati. Razmišlja o specijalizaciji u smjeru profesionalne balerine, a najveća želja joj je angažman u baletnom ansamblu u kazalištu. Svakako bi ostala u baletu na neki način, makar prenoseći baletno znanje mlađima ili pomažući balerinama i baletanima održavati zdravlje. Kaže da vidi na svom primjeru da je to itekako potrebno.
Svima koji se žele početi baviti baletom poručuje kako nikad nije kasno: “Za profesionalni put treba početi prije srednje škole, ali za rekreativne svrhe izvrstan je u svakoj dobi. Pomaže izgraditi i održati snažno, elegantno tijelo i pravilno držanje, tako da vrijedi probati!”
