Pitanje svih pitanja većine mladih u Hrvatskoj, ali i svijetu je kako postići nešto u životu, ostati zamijećen i upamćen – po dobru, naravno. Nitko od nas nema isti životni put niti iste uvjete za ostvarivanje snova. Mnogi ljudi imaju prednost jer ih već uspješna pozadina gura naprijed pa je razina truda koji je potrebno uložiti znatno manja od one koju uložiti trebaju oni koji tu pozadinu nemaju
Neovisno o tome, nitko nije zakinut za ostvarivanje uspjeha, potrebno je samo naći put kako. U modernom svijetu možemo primijetiti da je atrakcija zamijenila uspjeh, odnosno neki celebrity s osnovnom školom može zarađivati daleko više i živjeti daleko bolje od nekog doktora znanosti. Razlozi za takvu zamjenu uloga nisu ni nama posve jasni, no tome je tako i nije izgledno da će se u skorije vrijeme znatno mijenjati. Može li se onda put ka postajanju celebrityjem gledati kao mogući put do uspjeha? U neku ruku može, no uzmemo li u obzir koliko je ljudi s takvim razmišljanjem oko nas na ulici svaki dan – ne čini se izglednim da ćemo baš mi biti ti koji će uspjeti. Svakako – u životu treba biti svestran, interesirati se za razna područja i raditi na sebi. Princip „znanje koje se ne može unovčiti ne može se zvati znanjem“ vrlo je pogrešan; opširnost informacija kojima raspolažemo pridodaje našoj atraktivnosti, bile one korisne ili ne, naravno, ukoliko su smislene za okruženje u kojem se krećemo. Primjerice, znanje o „Zadruzi“ sigurno neće koristiti nekome tko radi na ozbiljnom radnom mjestu gdje većina ljudi ne zna ni što je to. Pogrešno je i razmišljanje samo o tome gdje bi se trošio novac; mnogo je veći napor onaj od kojega većina ljudi bježi – kako do njega uopće doći? Na primjeru naše zemlje gdje je praznih radnih mjesta na sve strane, izuzetno je bezobrazno reći kako nema posla. Direktor se ne postaje s 20 godina, direktora na njegovoj funkciji drže znanje i iskustvo koje mladi ljudi nemaju. Školski sistem u Hrvatskoj stvara izuzetno inteligentne ljude, no bez iskustva i doticaja teorijskog znanja s praksom. Koji bi onda bio odgovor na naslov ovoga teksta? Zapravo, vrlo jednostavan – nezamjenjivost. Svaki čovjek koji je mlad ili se tako osjeća i želi uspjeti u životu mora težiti svojoj nezamjenjivosti, zavidnoj razini stručnosti u nekoj oblasti koja mu omogućava sigurno radno mjesto i vjerojatno vrlo zavidnu svotu novca na računu. Ljudi danas kopiraju poznate osobe da bi ispali cool u društvu, no to je potpuno pogrešno. Što je više onih sličnih nama, to je veća naša zamjenjivost, a manja nam je plaća. Čovjek treba ostati svojstven, predstavljati isključivo sebe, svoje znanje i svoju vrijednost. Društvo je mjesto čovjekova života i svakodnevice, jer čovjek je socijalno biće, no ono sigurno nije put do uspjeha u životu. Malo je stvari koje su u povijesti ostale upamćene a da ih je društvo napravilo; daleko je više pojedinaca koji su se kroz povijest isticali svojim znanjem i vrijednostima. Odnekud se mora početi, a svaki je posao častan i netko ga mora obavljati. Ukoliko smatramo da nismo kapacitirani za nešto više, najmanji je problem zadržati situaciju takvom kakva jest. I Napoleon je krenuo kao nebitni topnik sa zabačenog mediteranskog otoka, a završio je zlatnim slovima upisan u povijest kao najveći Francuz svih vremena! Bitno je jedino postati vrstan u onome što se radi i pritom raditi na sebi, proširivati vidike i biti otvorena uma; prilike će se onda same pokazati!
Ilustracija: Lucija Rudeš, 3.f
