Bernarda Lokner Nemet nova je profesorica glazbene umjetnosti u Sedmoj. Ima 33 godine i rodom je iz Slatine, izrazito je srdačna i draga. Profesorica je u ugodnom razgovoru podijelila s nama kako je glazba postala dio njezinog života još od najranijeg djetinjstva. Otkrila nam je što ju najviše veseli u radu s mladima, tko su joj glazbeni uzori te što preporučuje našim učenicima za slušanje
U našoj školi radite od početka školske godine. Možete li nam reći nešto više o sebi? Kako je glazba postala dio vašeg života?
Udana sam, imam muža i malo dijete od godinu i četiri mjeseca koji mi zauzimaju veći dio života uz posao. Završila sam Muzičku akademiju te radim u Sedmoj gimnaziji i u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga tu u Zagrebu. A kako je glazba postala dio mog života? Moj djed je svirao u tamburaškom bendu i doma je imao tambure, pa sam se ja kao mala curica igrala s tim i lupala po žicama. Kroz djetinjstvo su moji roditelji i rodbina vrlo rano primijetili da pokazujem interes prema glazbi, da uvijek nešto pokušavam svirati, pjevati i plesati te da imam talenta. U jednoj prigodi, kada su nam u posjet došli obiteljski prijatelji, prijatelj mog tate je odsvirao nešto na klaviru, a ja sam to odmah ponovila za njim. Imala sam već tada razvijenu glazbenu memoriju i to mi je dolazilo prirodno. Tada su me roditelji odlučili upisati u osnovnu glazbenu školu. Išla sam na smjer tambure s obzirom na to da je djed svirao u tamburaškom orkestru pa nismo morali kupovati instrument jer smo ga već imali doma.
Što vas je privuklo profesorskom pozivu i radu s mladima?
Na Muzičkoj akademiji studirala sam smjer muzikologija, koji se većinom bavi znanstvenim istraživanjem (povijest glazbe, estetika, kritika), no imali smo i predmet Pedagoška praksa. Išli smo u gimnazije gledati profesore kako predaju. Moja praksa je bila u X. gimnaziji u Zagrebu i tamo mi se jako svidio rad profesorice Alme Zubović, koja mi je bila mentorica. Kada smo u sklopu prakse i mi studenti probali predavati, to mi se jako svidjelo. Po prirodi volim pričati i objašnjavati, pa mi je to došlo prirodno. Što se tiče rada s mladima, mladi mi daju jako puno energije. Puni ste života, energije i znate biti zainteresirani, tako da me u radu s mladima najviše veseli ta komunikacija, razmjena iskustava i međusobno učenje.
Koji glazbeni žanr ili izvođači najbolje opisuju vaš glazbeni ukus?
To je jako teško pitanje jer bi moj YouTube ili Spotify bio miks svega i svačega! Iako sam profesorica glazbenog, to ne znači da doma slušam samo klasičnu glazbu. Volim je pustiti kada se trebam fokusirati na mentalni rad jer me umiruje, ili kada imam glavobolju i ne mogu zaspati. Osim klasike, plesni žanrovi najbolje opisuju moj karakter. U slobodno vrijeme se bavim plesom, swing i lindy hop plesovima koji su bili popularni 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća kada se slušao jazz. Zato volim jazz, primjerice Ellu Fitzgerald i Louisa Armstronga. Osim toga, volim ex-YU rock i latinoameričke plesne žanrove.
Kakvi su vaši prvi dojmovi o našoj gimnaziji i učenicima?
Jako dobri i pozitivni. Za mene je ovo svakako promjena jer sam do sada radila u gimnaziji u Križevcima, a živjela u Zagrebu, pa sam sedam godina putovala vlakom na posao, što je bilo naporno i nepraktično. Sada radim u dvije zagrebačke škole, što mi je uz obiteljski život i malo dijete puno lakše i praktičnije. Prvi dojmovi su da je škola uređena i organizirana, ravnateljica i profesori brinu o disciplini, a učenici su puni poštovanja, odrađuju zadatke i aktivni su na satu. Nemam nikakvih problema s učenicima, dapače, imamo lijepu komunikaciju. Naravno, uvijek ima onih koji malo zabušavaju, ali mislim da je tako sa svim predmetima.
Postoji li neka pjesma ili skladba koja vam je posebno draga?
Teško pitanje! Ako moram navesti nešto iz klasične glazbe, to je Koncert za klavir i orkestar Sergeja Rahmanjinova. Također volim sve što su napisali Čajkovski i Brahms. Što se tiče popularne glazbe, to se kod mene mijenja po razdobljima. Imam faze kada manično preslušavam nešto dok se ne izguštiram, pa idem dalje. Trenutno sam u fazi slušanja Elle Fitzgerald.
Što biste voljeli da učenici nauče na vašim satima, osim samog gradiva?
Manje mi je bitna sama teorija, a više glazbeni primjeri. Na satima puno slušamo i analiziramo glazbu. S obzirom na to da predajem u općoj gimnaziji, mislim da je bitno da gimnazijalci znaju kapitalna djela klasične glazbe, najpoznatije primjere, izvođačke sastave, pjevačke glasove te da znate svrstati djelo u povijesno razdoblje i stil. Također mi je važno da učenici idu na koncerte (u Lisinski, HNK ili druge kulturne centre i prostore u Zagrebu koji nude glazbu uživo) i da iz gimnazije izađu kao obrazovani slušatelji koji konzumiraju kulturni sadržaj.
Mislite li da glazba može utjecati na naš pogled na svijet?
Definitivno mislim da može. Već u obitelji roditelji utječu na naš glazbeni ukus, ono što nam puštaju doma kasnije ili zavolimo ili zamrzimo. U tinejdžerskim godinama se javi bunt pa učenici pronalaze svoj izričaj, a često se i druže s onima koji slušaju slične žanrove. Glazba prenosi poruke kroz tekst, ali i mimo njega, te definitivno ostaje u glavama i utječe na naš način razmišljanja i viđenja svijeta.
Na čiji biste koncert voljeli otići, bez obzira na to je li izvođač još uvijek aktivan?
Definitivno Beyoncé! Njezin sam ogroman fan i pratila sam kako joj je karijera napredovala. Ona je primjer pravog performera, fantastično pjeva, pleše, izgleda, a cijela produkcija joj je na vrhunskoj razini. A od izvođača koji više nisu među nama Luciano Pavarotti. Često ga slušam na YouTubeu, divim se njegovoj vokalnoj tehnici i bilo bi predivno da sam ga mogla čuti uživo.
Što vam je najljepše u radu s mladima, a što vam predstavlja najveći izazov?
Najljepše mi je kada vidim da su učenici istinski zainteresirani, kada dižu ruke, pitaju, komentiraju i izražavaju se suvislo i inteligentno iz vlastite glave te povezuju gradivo s drugim predmetima. Najveći izazov mi je kada u razredu imam skupinu učenika u zadnjim klupama koje je nemoguće pridobiti i koji su potpuno nezainteresirani. Tada je moj zadatak kao profesora ne samo disciplinirati, nego pronaći način kako ih motivirati i zainteresirati.
Imate li neku glazbenu preporuku za naše učenike?
Trenutno su aktualni Goran Bare i Majke, slušajte njih, to je genijalan rock! Općenito mislim da bi učenici trebali više istraživati i poznavati domaću hrvatsku glazbu i ex-YU rock. Često se sluša samo strano, rap i trap, no na našoj sceni i iz bivše države ima genijalnih sastava i solista, samo treba malo pronjuškati i istražiti.
