Odlučile smo se za volontiranje na nagovor prijateljice Lucije. Prvobitni plan bio je volontirati u Zagrebu, no, ondje je kvota volontera bila popunjena te smo odlučile volontirati u Karlovcu. U ranim jutarnjim satima došle smo u Centar za beskućnike. U Centru je 11 beskućnika - 10 muškaraca i jedna žena, s tim da je maksimalni kapacitet četiri žene i 16 muškaraca. Ubrzo smo dobile upute te smo se ,,bacile" na posao. Udruga Milosrđe organizirala je dan otvorenih vrata u Centru za beskućnike na Gazi. U Centru se okupilo desetak braniteljskih udruga čiji su članovi pripremali gulaš u kotlićima uz pomoć nas volontera. Istaknula bih gospođu Ivanku Vukas Grdić i njezinog muža Miru koji su mi dozvolili da s njima kuham njihov specijalitet - gulaš te ostalima koji su dali da kušam njihove gulaše i "stručno" procijenim je li ukusan. U međuvremenu sam s ostalim volonterima dijelila kavu, kruh, poneki pribor ili smo zabavljale dječicu. Neki su nam odali da smo osvojile njihove simpatije, što nas je itekako uveselilo. Na kušanje gulaša došli su gradonačelnik Karlovca Damir Mandić, različite grupe motorista te stručan žiri. Osobno nam je zahvalio gradonačelnik što smo odlučile iz Zagreba doći u Karlovac volontirati te nam je zahvalio i Centar - darovali su svakome kutiju paprika! Pobjednici ovogodišnjeg kuhanja su Veljko Zatezalo i Hrvoje Dugi, čiji je gulaš bio i pod mojim nadzorom! Naime, Veljko je primijetio moj dar prepoznavanja dobrog gulaša te je poslušao moju primjedbu (imao je previše paradajz sosa u gulašu te ga je na moju primjedbu maknuo/smanjio) i tako odnio pobjedu! Pri kraju akcije razdijelile smo kutije paprika i sa svima se oprostile. Rečeno nam je da smo svojim dolaskom svima uljepšale dan, nadam se da je to istina. Bilo mi je izrazito ugodno volontirati i pomoći drugima. Bogatija sam za jedno lijepo iskustvo.
