Je li Avatar samo još jedan znanstvenofantastični film ili nešto više stoji iza ove bogate i jedinstvene priče? Odgovori su vrlo jasni, a zahtijevaju samo malo više prisutnosti i pažnje pri gledanju filma. James Cameron, redatelj filma Avatar te Avatar - Put vode, veže priču uz svoje djetinjstvo, svoje žudnje i snove te unosi u filmove dijelove hinduističkih vjerovanja. Avatar nije samo lijepa, napeta i zanimljiva priča, već je priča koja osim očaravajućih scena i prevrtljivih događaja u zapletu nosi duboke poruke.

Od čovjeka do avatara

Radnja u filmu Put vode smještena je na planetu Pandori na kojem žive avatari, visoka, plava bića, emocionalno i intelektualno gotovo jednaka ljudima. Jedino što ih razlikuje od ljudi jest duboka duhovnost zastupljena u svakom od njih, ljubav i poštovanje prema prirodi te štovanje prirode kao „Velike Majke“, one koja donosi život. James Cameron dobiva ideju od sanskrtske riječi avatara što u prijevodu znači manifestacija božanstva u tjelesnom obliku na Zemlji. Upravo na taj način Cameron u filmu uvodi mogućnost prelaska uma i duha iz jednog tijela u drugo pomoću tehnologije. Glavni lik u filmu jest Jake Sully, bivši marinac koji je svoju priču započeo upravo prelaskom u avatarsko tijelo u prvom filmu. On kao pripadnik čovječje rase ulazi u divljine Pandore te na neki način, poput suvremenog čovjeka izgubljenog u svakidašnjim prizorima grada, glasnim zvukovima i nemiru, ostaje zaljubljen u Pandoru i bogatstva koja njezina priroda nosi. Tako zauvijek prelazi u avatarsko tijelo te ga u njemu pratimo u nastavku Put vode.

Obitelj i privrženost

Sully na neki način predstavlja rijetkog pojedinca koji se u modernom svijetu odlučuje vratiti prirodi i nekim primitivnim načinima života. S druge strane, Pandoru napadaju i iskorištavaju takozvani „demoni“, odnosno ljudi. Ljudi u ovoj priči gotovo slijepo ulaze u divljine Pandore s ciljem iskorištavanja bogatstava minerala te tla koje ona nudi. Cameron ovime šalje duboku te po meni vrlo važnu poruku za čovječanstvo. Naime, ljudska pohlepa ne prestaje, priroda nestaje pod nezaustavljivim rukama čovjeka koji samo uzima i uništava sve pred sobom. Cameron želi avatare prikazati kao jednu idealnu sliku ljudi. Avatari žive u klanovima u kojima najveću vrijednost drži obitelj i zajednica. Kao što sam već navela, vrlo su produhovljeni i stavljaju svoj život i nade u ruke „Velike Majke“. Čuvaju svoju okolinu i sve oko njih, njihov je dom. Ne žude za materijalnim, već cijeli život ulažu u svoju zajednicu i u sebe kao njezina člana. Takvim načinom života ne narušavaju sklad i ravnotežu suživota na Pandori. Kad malo bolje razmislimo, moglo bi se reći kako se život suvremenog čovjeka kreće u potpuno suprotnom smjeru. Osobno smatram kako obitelj u suvremenom svijetu sve više gubi na svojoj vrijednosti. Čovjek se sve više usredotočuje na sebe, gubi se zajedništvo, obitelji propadaju i stvara se gomila pojedinaca koji su izgubljeni u traganju za nečime što misle da će ih usrećiti, dok pritom ne shvaćaju koliko im se sreće već nudi. Nažalost, suvremeni čovjek više ne zna biti jednostavan. Primjer koji me potiče na ovo razmišljanje jest mladić Spider. On je jedini čovjek u klanu Na'vi na Pandori. Usred jedne velike zajednice sastavljene od čvrstih obitelji, on se ovdje nalazi kao dijete bez majke i oca. Na neki način time predstavlja simbol rušenja obiteljske zajednice u čovječanstvu.

Vjera kao vodič

Sljedeća poruka koju Cameron šalje jest vjera. On ne želi ljudima nametati vjeru, no želi proširiti taj topli osjećaj nade koji nam vjera daje. Kao što sam već spomenula, avatari su vrlo produhovljena bića. Smatraju kako je priroda Bog, odnosno, smatraju da se u svemu oko njih nalazi ta viša sila, nešto čemu su oni podređeni. Oni to štuju kao „Veliku Majku“. Upravo zato prirodu uzimaju kao svoj dom. Ona je fizički dom, ali i duhovni. Osvrnuvši se malo oko sebe, primijetila sam kako vjera i osjećaj nade te vjera u više sile i stvoritelje, sve više nestaje. Kao da se gubi kroz generacije. Cameron želi gledateljima poslati osjećaj zajedništva putem vjere te šalje poruku nade koju nam pruža vjera u nekoga ili nešto. Uz takvu vjeru avatari su naučeni cijeniti ono što im je dano, ono što se rađa i umire, baš poput njih. Naučeni su cijeniti prirodu te se osjećaju dijelom nje, za razliku od čovjeka koji se već skoro u potpunosti odvojio od nje fizički, a i emotivno.

Čarobna priroda

Najveća, a i najočitija poruka filma jest ljudsko uništavanje i oduzimanje prirode kao da je samo njegova. James Cameron odrastao je u Kanadi, u gradu Kapukasking. Kao mali provodio je vrijeme u šumi, pokušavajući se stopiti s njom te je razvio veliku ljubav prema prirodi. U svojim mladim danima bio je očaran bioluminiscencijom, odnosno hladnim svijetljenjem živih organizama koji procesom izmjene tvari proizvode energiju, što se gotovo potpuno pretvara u svjetlost. Upravo tom pojavom on obogaćuje cijeli film te je gotovo sve osvijetljeno bioluminiscentnim svjetlom. Priroda je oduvijek u njegovim očima izgledala čarobno i veličanstveno, a upravo to se odrazilo i u filmu. Cameron je u film prelio svoju maštu i svoje viđenje prirode kao jednog potpuno drugog svijeta koji živi i diše za sebe sve dok ga čovječja ruka ne dotakne. Iskoristio je tehnologiju te je predivnim i očaravajućim prizorima pokazao kako svijet prirode djeluje kao jedna cjelina kojoj nema početka ni kraja. Gotovo je savršena.

Po mom mišljenju Cameron je, uz pomoć ostalih koji su sudjelovali u izgradnji ove prekrasne priče, napravio jedan od najljepših i najdirljivijih filmova koje sam ikada pogledala. To nije samo dobro napravljen film, već poruka i djelić duše jednog čovjeka koji je svjestan komplikacija i negativnih stvari koje zahvaćaju naš planet. Cameron kao da pokušava dočarati ljudima prirodu te im pokazati bioraznolikost našeg planeta. Tako je u prvom filmu radnja bila u šumi, u drugom filmu u oceanu, a treći dio je u nastanku te tko zna što će nam donijeti.

Fotografija: www.20thcenturystudios.com