Svoje iskustvo u Sedmoj opisao bih kao „zdjelicu punu kolačića iskustva.” Skoro svaki tjedan naučio bih nešto novo vezano uz neki aspekt života, bilo to obrazovni, socijalni, poslovni ili neki drugi. Uvijek sam sretna lica ulazio u tu zgradu u Križanićevoj te naučio mnogo od malih ljudi s velikim pričama.
U Sedmoj sam proveo četiri lijepe godine te je ona i više nego ispunila moja očekivanja. Najviše ću je pamtiti po mnogobrojnim događanjima. To je veoma aktivna gimnazija te učenici stalno u nečemu sudjeluju. Od prvog dana bio sam uključen u mnogo toga: svirao sam, pjevao, recitirao, predstavljao, snimao, montirao, sudjelovao u izradi školskog lista, nastupao na LiDranu... uvijek sam pridonio najbolje što sam mogao. To će mi sigurno nedostajati!
Nikada se nisam žalio na školu jer zašto bih? Nema prostora za to, dan se proživi bez razmišljanja o alternativama. Kada bi alternativa i postojala, odbio bih je!
Zanimljivih anegota tijekom ove četiri godine bilo je mnogo, no, posebno ću pamtiti jednu s prijateljem iz klupe Dinom. Naime, nas dvojica odlučili smo ostaviti zanimljiv trag u Sedmoj „posuđujući” zaboravljene markere naših profesora. To je počelo u 3. razredu i trajalo je do zadnjega dana, dakle, skoro dvije godine. Uzeli bismo marker svakom profesoru koji ga je ostavio te bismo ga sačuvali. Na kraju smo imali oko 150 markera koje smo vratili u zbornicu, a usput smo zadržali pokoji za uspomenu.
Od događanja najviše ću pamtiti Dan ružičastih majica iz 2019. Imao sam zadatak da u tjedan dana uvježbam zbor za nastup, a nisam imao note ni tekst. Koncert je bio uspješan i nikada neću zaboraviti prizor zbora koji pjeva te pjesme, a profesor Došen šćućuren gleda i nada se najboljem.
Srednjoškolsko obrazovanje moje generacije obilježila je i pandemija koronavirusa koja je najviše utjecala na 2. razred. Razdoblje popraćeno štrajkovima, lockdownima, potresima... kao da nije bilo stvarnost, već radnja neke knjige! Iako smo se i dalje držali skupa, svima nam je ostala rupa u sjećanju iz tog razdoblja. Nismo bili ni na puno izleta, samo dva. U prvom razredu u Karlovcu kako bismo se upoznali i na maturalcu u okolici Zadra kao posljednji provod.
Nakon mature planiram upisati računarstvo ili elektrotehniku na Tehničkom veleučilištu Zagreb. Uvijek sam se bavio tehnologijom i to je moja strast, stoga jedva čekam upisati željeni fakultet. Uvijek bih svakome preporučio Sedmu jer to je odlična gimnazija!
Za kraj, volio bih ostaviti poruku. Prošao je zadnji tjedan škole, a s njim i zadnji sati. Ovisno o studiju koji upišete, neke predmete više nikada nećete imati. Možda nećete imati njemački, biologiju, filozofiju ili pak kemiju... Škola s vremenom postane rutina, tu provedemo najveći broj sati u danu te ju sada gubimo. Razmislite o tome kako provodite školske dane jer će uskoro i vaš posljednji srednjoškolski dan nepovratno nestati!
