Antonia Ćosić je magistrica psihologije, novinarka i voditeljica HRT-a. Izrazito uspješna u svome poslu, uvijek nasmijana i vedra, samoprozvana “pretjerano tolerantna milenijalka.” Bivša je učenica naše Sedme gimnazije za koju je vežu samo lijepa iskustva. Povodom posjeta novinarske grupe HRT-u početkom ožujka izdvojila je vrijeme u svom gustom rasporedu za intervju za naš školski list. Da ne duljimo - saznajte tko je Antonia
Magistrica ste psihologije, novinarka, TV voditeljica. Kako biste Vi samu sebe predstavili?
Za vrijeme studiranja psihologije imali smo puno testova kojima sami sebe trebamo opisati. Jedan od takvih testova sastojao se od 10 rečenica koje su morale započeti s “Ja sam…” Na temelju toga sazna se puno o nečijoj ličnosti. Smatram taj test teškim za ispuniti. Mislim da sam prvenstveno jedna znatiželjna osoba i mislim da to objedinjuje moj studij, moju struku i posao koji radim u jednu ljubav prema tome da se informacije prenose ljudima na zanimljiv način. Oduvijek me taj proces jako interesirao.
U kojoj se ulozi najviše pronalazite? Koliko Vam psihologija pomaže u novinarskom poslu?
Nekako se život posložio da sam sada posve u novinarstvu, ali prekrasan dio života bio mi je kombinacija novinarstva i psihologije. Psihologija mi pomaže na brojne načine. Između ostalog, u pristupu gostima. Nadam se da uspijevam po reakcijama gosta vidjeti koja tema mu je ugodna, želi li više ili manje govoriti o njoj. Nisam provokativan tip novinara jer mislim da time gradim stabilniji, dugoročniji odnos s gostom.
Kako je to izgledalo kada ste Vi išli u Sedmu i u kakvom sjećanju Vam je ostala Sedma?
Meni je Sedma u jednom divnom sjećanju. Nadam se da prozori više ne škripe i da ne okrivljujete Drugu da je kriva za svaki urez na stolovima. Prekrasan period, pamtim ga po odličnim profesorima, po ravnateljici Vokić i strahu od kašnjenja. Bila sam “javni štreber.” Ali, nisam bila žrtva nasilja. Prolazila sam s pet nula, a tjelesni mi nikako nije išao kao i svakom štreberu.
Sjećate li se svog razreda iz srednje škole? Kako ste funkcionirali i jeste li ostali u kontaktu s nekim kolegama i profesorima iz škole?
Sjećam se, baš je razrednik poslao prekjučer poruku u grupu pa smo se odlučili okupiti. Bila sam na svadbi prijateljice iz klupe i obje ne možemo vjerovati koliko je brzo prošao period srednje škole. S razrednikom se povremeno čujem, kao i s nekim profesorima.
Što pamtite iz novinarske grupe čiji ste bili član?
Pamtim reakcije razreda na časopis, no ne sjećam se tema o kojima sam pisala.
Kako ste se i zašto odlučili baviti poslom kojim se danas bavite i jeste li požalili i počeli razmišljati o tome da promijenite profesiju?
Blizanac sam u horoskopu pa mi svaki drugi dan sine nova ideja što bih i kako bih. Tijekom fakulteta sam zbog radionica na psihologiji mislila da mogu biti još bolja. Otišla sam iz fore na audiciju za TV Student, samo da vidim kakva sam. Prošla sam i bila sam jedna od rijetkih koji nisu s novinarstva, a da su prošli. Dugo sam balansirala rad s djecom na onkologiji i rad na Radiju Sljeme. Međutim, rad na televiziji otežao je rad u struci.
Fotografija: Ante Čizmić/CroPix
Urednica ste i voditeljica emisije U fokusu. Možete li podijeliti s nama neku anegdotu sa snimanja koja Vam je posebno ostala u sjećanju? Imate li svoju omiljenu epizodu?
Meni su sve epizode divne. Jako me se dojmila, vjerojatno vaša vršnjakinja, Ella Hasel. Doputovala je u Zagreb iz Vinkovaca i govorila o knjigama i vršnjačkom nasilju koje je prošla zbog ljubavi prema njima. Otvoreno pokazuje svoje nesigurnosti te time ohrabruje svoje vršnjake. Svakako, bila bih luda kada ne bih spomenula Dinu Merlina jer su o tom intervjuu pisale i druge države.
Stekli ste mnoge simpatije nakon tog intervjua. Kakvo vam je bilo to iskustvo?
Priije četiri godine hodala sam pored Tomislavca i slušala “Danas sam okej.” U tom trenu prilazi neki čovjek, a ja sam mislila da mi se čini jer upravo slušam njegovu pjesmu. Počela sam nepristojno zuriti u njega i skidati slušalice. Smješkao se i govorio “Dobar dan!” A ja sam mu se obratila “Oprostite, Vi ste Dino Merlin!” On odgovara šapatom “Ja, ja, jesam ja sam.” Objašnjavala sam mu da upravo slušam njegovu pjesmu. Zatim sam izvukla iskaznicu HRT-a i rekla da sam novinarka. Odmah sam zatražila kontakt za neki budući intervju, a on mi je dao svoj osobni broj. Kada je imao koncerte u Zagrebu, kontaktirala sam ga i ispunio je obećanje. On je dokaz da su oni najveći uvijek najskromniji.
Jedna ste od pokretača projekta Bijeli Ljiljani koji uključuje izložbu fotografija i dokumentarac koji prati živote štićenika Doma za odrasle osobe Lobor-grad. Kako ste došli na tu ideju i imate li u planu još sličnih projekata?
Svi pitaju i nadaju se nečemu sličnom. Godinu i pol nam je trebalo za jedan projekt. Izložba me dirnula, ideja tako ostaje s nama i mijenja nam život. Ljudi se sa svih strana svijeta javljaju i pitaju gdje mogu pogledati film. Lobor-grad ima puno objedinjene tuge i ljepote, te priče su među najtežima koje sam u životu čula. Baš su one pokazatelj što se može s pravilnom skrbi. Ljudi su izjavljivali “Ona izgleda predobro da bi bila bolesna.” To je zapravo genijalna izjava jer s pravim liječenjem možeš imati koliko-toliko ispunjen i kvalitetan život.
Fotografija: Martina Movrić
Prije Hrvatske radiotelevizije radili ste na Radiju Sljeme. Koji Vam je medij draži?
Izrazito volim oboje. Radio ima toplinu koju na televiziji još nisam doživjela.
Koje su neke od najboljih i najgorih strana vašeg posla?
Najbolje strane su pristupi velikoj količini informacija i to što imam priliku upoznati divne ljude. Slušam inspirativne priče te razgovori znaju otići u raznim smjerovima. Loše strane su što počinjem zaboravljati zbog velike količine informacija, ljudi i cijelog mog okruženja. Osim zaboravljanja, mana je što radim u vremenu brzih informacija.
Aktivni ste na društvenim mrežama, posebno TikToku. Koju ulogu društvene mreže imaju u životima mladih?
TikTok i Snapchat vodeće su društvene mreže. Raspon pažnje kod mladih jako se smanjio i već su svjetski biolozi i neurolozi rekli da se događaju promjene na dlanu, na primjer. Žao mi je što se raspon pažnje smanjuje. To može predstavljati potencijalni problem, ali i ne mora jer daljnjim razvojem tehnologije takvo praćenje može mladima i koristiti. Mene zabrinjava tema koju mislim pokrenuti i u emisijama, a to je porast krađa u drogerijama. Djevojčice žele drogerijske proizvode koji nisu za njih. Roditelji im ne dopuste kupovinu pa počnu krasti.
Imate li omiljenog influencera ili tiktokera?
Andro Anić (@hey.andro) mi je genijalan. Niko Čuturić (@kojeNiko) je urnebesan. Također, Meri Goldašić (@merigoldasic). Iva Čuljak (@iva_chu) ima estetiku te odličan ormar i stil.
Koliko Vam je teško zadržati privatnost kao javnoj osobi?
Kada stignu pitanja za intervju, uvijek imam dva, tri pitanja koja bih voljela preskočiti. Stvarno se trudim ne iskakati u tome. Mislim da sam zadržala granicu privatnosti koja je meni važna. Dijelim isključivo stvari koje su meni okej za podijeliti. Pogotovo kada svojom objavom potaknem druge na nešto dobro.
I za kraj - kopno ili more (mislimo da znamo odgovor na pitanje) i zašto?
More! Obožavam ljeto, more i sunce.
