Viktorija Klarić, 2.d, učenica Sedme i članica benda Reformatori, uspješno usklađuje školu s glazbenim ambicijama. Saznajte kako je otkrila svoj talent, što je motivira da nastavi s glazbom i kako je to biti u bendu
Koliko se dugo baviš glazbom?
Glazbom se bavim od početka osnovne škole kada sam počela svirati flautu, a u sedmom razredu počela sam samostalno učiti svirati bas gitaru.
Koliko dugo si članica benda Reformatori i što te privuklo toj grupi?
U bendu sviram oko dvije godine. Ušla sam u grupu zbog toga što njihov basist više nije mogao svirati s njima, a poznavala sam bubnjara neko vrijeme - on me je pozvao da im se pridružim.
Zašto baš ime Reformatori?
Jedan od naših dobrih prijatelja, Petar, predložio nam je to ime zbog toga što mi kao bend "reformiramo" rock'n'roll, budući da više nije toliko popularan. Zbog toga se zovemo Reformatori.
U Hard placeu u Zagrebu
Koliko imate nastupa iza sebe?
Iskreno, ne sjećam se točnog broja, ali bilo ih je puno. Nastupali smo po raznim kafićima u Zagrebu i Velikoj Gorici. U Velikoj Gorici nastupali smo i na adventu i raznim festivalima. Nastupamo čim dobijemo priliku. Najviše volim kada je publika uključena i kada se svi zabavljamo.
Koji vam je bio najveći nastup dosad?
Mislim da zadnji u Velikoj Gorici u Golden Monkey Pubu i prošle godine kada smo bili predgrupa Zabranjenom Pušenju.
Koje školske predmete najviše voliš?
Najviše volim jezike, najbolje mi leže. Uz njih jako volim etiku i psihologiju.
Kako usklađuješ školu i obveze s bendom i glazbom?
Moram priznati da to nije uvijek lako. Najbitnije je rasporediti si vrijeme i samo pokušati sve napraviti najbolje što se može.
U Golden monkey pubu u Velikoj Gorici
Ideš li u glazbenu školu?
Trenutno ne, no, završila sam osnovnu glazbenu školu.
Na koji fakultet planiraš ići? Misliš li da ćeš nastaviti s glazbom i nakon škole?
Nisam još sigurna, ali znam da me jako zanimaju društveni predmeti. Stvarno se nadam i potrudit ću se nastaviti bavljenje glazbom nakon škole.
Kako izgledaju probe benda i nastupi?
Na probama isprobavamo sve pjesme koje ćemo svirati na nadolazećem nastupu, a na samim nastupima prvo moramo imati tonsku probu i, ako nastup traje dugo, jednu pauzu. Imamo probe čak i kad nemamo neki nastup u planu, vježbamo jedanput tjedno ili više ako stignemo, a sama vježbam kad god imam vremena.
Pišete li svoje pjesme?
Do sada smo snimili jednu autorsku pjesmu koju je napisao naš frontman Vito Derdić, bivši učenik naše škole. On je osmislio glavni riff za pjesmu, bubnjar Nikola osmislio je svoj dio, gitarist Damjan svoj i ja svoj na bassu. Tim redoslijedom obično i snimamo pa poslije sve popravljamo.
Kako bi opisala glazbeni žanr Reformatora?
Opisala bi ga kao rock'n'roll i blues. Tim žanrovima najviše se bavimo.
Kakve su reakcije obitelji, prijatelja, javnosti?
Svi jako podržavaju to što radim i ponosni su. Reakcije su dosad uvijek bile pozitivne, od strane svih koji su čuli moje sviranje i bend.
Kako reagiraš na kritike?
Kritike mi pomažu postati što bolja u onome što radim, bile one pozitivne ili negativne. Motiviraju me da se više bavim time što volim i da što bolje nastavim svirati i pjevati.
Što misliš o trenutnoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj?
Mislim da bi bilo lijepo da se na glazbenu scenu vrati više rock i blues bendova i pjevača. Današnja glazbena scena bitno je drukčija od vrste glazbe koju mi slušamo i izvodimo.
Tko te najviše inspirira u glazbi?
Najviše me inspiriraju izvođači koje slušam - basisti raznih bendova, npr. John Paul Jones, John Deacon, Mick Grondahl i drugi rock i blues izvođači. Glazba koju slušam oduvijek mi je bila motivacija. Za sviranje bas gitare najveća inspiracija bila mi je Victoria De Angelis iz Måneskina.
Što trenutno slušaš?
Najviše slušam rock bendove poput Queena, Led Zeppelina, Pink Floyda, Dire Straitsa i drugih. Volim slušati i blues bendove i izvođače, iako trenutno najviše slušam Jeffa Buckleyja, rock pjevača iz 90-ih.
Što je za tebe najvažnije u glazbi?
Rekla bih da mi je najvažnije izražavanje emocija, ali i stvaranje glazbe u kojoj ljudi mogu naći zabavu. Glazba mi u životu znači puno toga - pomaže mi da se opustim, da izrazim svoje emocije i da se zabavim.
Kako se osjećaš dok sviraš i pjevaš pred publikom? Je li tremu lako prevladati?
Sviranje mi zadaje puno manju tremu od pjevanja. Zapravo, nikad baš nisam imala tremu kada sam svirala. Kod pjevanja postane lakše čim zapjevate prvi ton, a trema nakon nekog vremena nestane, iako kod mene još nije skroz.
Je li bilo trenutaka kada si pomislila da odustaneš od glazbe?
Bilo je takvih trenutaka. Održalo me to što stvarno jako volim glazbu i ne mogu zamisliti da se ne bavim njome.
Što bi željela postići u glazbi u budućnosti? Imaš li neke posebne ciljeve ili snove?
Želim stvarati glazbu s kojom se ljudi mogu poistovjetiti i koja im stvara ugodu. Slava mi nije toliko bitna, koliko to da ljudi zapravo uživaju u mojoj glazbi.
Imate li neki nastup u planu o kojem nam možeš više reći?
Imamo u planu dva nastupa u Velikoj Gorici. U Golden Monkeyju 28. 12. i u Dobardanu 21. 12. Također planiramo nastupati po Zagrebu čim nađemo neka mjesta i više vremena.
