Anamarija Alebić, jedna od najmlađih splitskih novinarki, ugostila me u Solinu u predivnoj Dalmaciji. Iako je njezin novinarski put na samim početcima, već je postigla puno i može biti uzor mnogima. Kazališne daske HNK-a, gdje je bila izvrsna balerina, pripremile su je za javna izlaganja pred kamerama. Vedro mi je odgovorila na sva postavljena pitanja i otkrila širu sliku o svom novinarskom radu i drugim aktivnostima kojima se bavi
Kako je započeo Vaš novinarski put? Jeste li se dvoumili između nekog drugog zanimanja?
Moja novinarska karijera započela je slučajno. Prije nego što sam postala novinarka, radila sam jednu kampanju za Galeb. Tada sam dala intervju za Slobodnu Dalmaciju u kojem sam izjavila da jednog dana želim biti novinarka. Iako su neke izjave zamijenili, taj dio da želim biti novinarka je ostao. Kasnije su me pozvali da radim za njih jer su vidjeli tu izjavu. Još kao mala, u vrtiću sam često bježala iz svoje grupe i odlazila u stariju, gdje sam naučila čitati i pisati. Od tada ne stajem! Otac mi je, pak, rekao da bih bila super glumica, tako da bih se vjerojatno time bavila da nisam postala novinarka.
Gdje Vam je bio prvi javni nastup?
Petnaest godina bila sam balerina u Hrvatskom narodnom kazalištu. Od toga sam tri godine profesionalno plesala sa Splitskim baletnim ansamblom pod palicom Dinka Bogdanića. Od svoje šeste godine znam za pozornicu. Moj prvi javni voditeljski nastup bio je Splitski savez športova prije šest godina. Dobila sam priliku koju mi vjerojatno nitko drugi ne bi dao i iznimno sam im zahvalna.
Balet je bio Vaša prva ljubav, ali kako to da je ljubav ipak “pukla”?
Roditelji mi nisu dali da idem na Akademiju. Zahtijevali su da prvo završim fakultet, a ako i dalje budem htjela trenirati, da onda to slobodno učinim. Zapravo su mi se, u doslovnom smislu, polomila oba koljena i boljela su me leđa. Tijelo mi se iscrpilo od jake želje da budem odlična. Mateu Milas, koju danas smatram prijateljicom, uvijek sam gledala sa sjajem u očima. Balet je postupno izašao iz mog života.
Kada ste započeli s radom na Radio Splitu, a kada na Dalmatinskom portalu? Možete li izdvojiti što Vam je draže?
Četiri godine radila sam za Mrežu TV. Kada mi je stigao poziv, pomislila sam da se šale sa mnom. Trebala im je pomoć tijekom ljeta. To mi je bila fantastična škola. Dalmatinski portal je isto došao slučajno jer sam željela nešto više. Svaki medij ima svoju čar. Teško mi je odabrati kada sam probala sve. Zovem to “sveto trojstvo” u CV-u. Radio ima posebnu draž jer osjetiš publiku, a volim raditi i s kolegama. Sviđa mi se način rada.
Viđamo Vas i na TikToku. Kako smišljate ideje i tko Vam u tome pomaže?
Nitko. Moja kolegica i prijateljica Antonia i ja sjednemo na kavu ili, bolje rečeno, idemo u “Šime”. Mi to tako zovemo, nije naziv kafića. Šime nam spremi dva tosta, dupli kečap, senf i duple krumpiriće. Prvo ide kava pa kola. Najveći sam kololjubac ikada! Ako kola mene ne uzme za svoga ambasadora, grdno su se zeznuli sa svojom marketinškom strategijom. Tu kreće razgovor. Tema na temu, ideja na ideju. Zapišemo sve, zovemo ljude, ali tek nakon što sigurno odlučimo da želimo točno tako. U 99 posto slučajeva sve je spontano i konačan proizvod često se razlikuje od prvotne ideje. Imamo snimljenog materijala koji još nismo objavile. Najveći sud smo jedna drugoj, ali i naše obitelji često nam sugeriraju i iskažu svoje mišljenje.
Koliko Vam je teško prilagoditi se snimanju? Poznato nam je da ste u Sinju prilikom izvještavanja o Sinjskom dućanu na TikToku isprobali sinjsku tradicionalnu starinsku narodnu nošnju staru više od 100 godina.
Jesam li ti rekla da bih bila glumica? Ha ha ha. Ja sam Sinjanka. To u Sinju je jedna posebna tradicija, svaki put se naježim. To je dio mene. To sam pripremila zapravo s ocem. Htjeli smo pokazati neke stvari koje ljudi najčešće zanemare. Uvijek je konotacija u medijima tko je bio ili što se dogodilo, no, zapravo je važna nošnja, važno je gdje možeš kupiti neku sinjsku uspomenu, važno je tko je debitant te godine, ne samo tko je pobjednik. Zanimalo nas je sve ono što je najčešće zanemareno. Ove godine imamo u planu, ako nam dozvole, otići gdje se pucaju mačkule, a i same se okušati u tome.
Priroda Vašeg posla takva je da upoznate velik broj ljudi, imate različite intervjue i prikupljate iskustva. Koji intervju najviše pamtite i zbog čega?
Nemam najdraži intervju jer su mi svi jednako dragi. Svaki je donio nešto svoje i na svakom sam osjetila nešto drugačije. Ako bih ipak morala izabrati, izabrala bih intervju s Baby Lasagnom na Eurosongu u Švedskoj.Bio je to prvi intervju nakon što smo došle u hotel umorne. Uspjele smo ga uloviti na minutu. Zanimljivija je priča oko intervjua, nego sam intervju. Razgovarali smo na engleskom jer nismo željele ograničiti Baby Lasagnu.
Vozili ste Jurja Šebalja - to je pravi fenomen! Što kaže na Vašu vožnju?
Prvo je bilo “nećeš voziti!” Drugo je bilo “pazi, pazi!” Namjerno sam mu to napravila. Zavezao se s dvije strane, a samo smo jedan krug napravili. Ugasili su se reflektori, ali smo mi nastavili voziti. On je jako simpatičan lik i priželjkujem vožnju opet.
Posjećujete li rado Ultru?
Ultra mi nije nešto pretjerano zabavna. Više sam za Grašu, trash, možda i narodno. Volim Thompsona, zapravo sam pravi mix. Slušam sve i svašta. Tu kombinaciju nikad nitko doživio nije. Ultra je velik događaj, koji se pokazao kao dobar korak za turizam, ne samo za Hrvatsku, nego i za cijelu regiju. Ljudi na Ultri su pravi veseljaci!
“Samo baba zna više od nas” citat je s profila Dalmatinskog portala. Možete li reći da je to doista tako i da ste najupućeniji medij područja Dalmacije?
Da! Dalmatinski portal je jedno čudo. Nema puno ljudi, malo nas je al’ nas ima. Možda ni baba ne zna više od nas! Apsolutno sve informacije imamo, ali pokušavamo biti oni koji će stvarno biti za javnost i činiti pravu stvar. Nemamo clickbait naslove, a sigurno smo najupućeniji jer smo među ljudima i uvijek prisutni.
Također ste aktivni na Instagramu. Vidite li se u budućnosti kao influencerica?
Puno poštujem influencerice. Jedna od najpoznatijih u Hrvatskoj moja je prijateljica Elena Dizdar, no ne mogu se ni usporediti s njom. Znam puno o društvenim mrežama, ali kod postolara su najgore postole. Mislim da influencer treba biti u više različitih kategorija, a ne samo u modnoj sferi. Meni je želja biti drugačiji influencer. To je težak, ali i lijep posao.
Možemo zaključiti po profilu na Instagramu da ste pravi model. Kakav je osjećaj nastupiti na revijama?
Nisam bila na puno revija. Zagreb Fashion Destination mi je bila najljepša revija od svih. Bila sam s prijateljicama i to mi je bilo nešto više od revije. I kod Ivone Glavaš mi je bilo super. Sada su mi možda neke druge pozornice predmet interesa, a te modne su uvijek slatke za odraditi. Pista je jedna super stvar. Savršen primjer bi mi bio Dan crvenih haljina u Splitu, gdje sam bila u ulozi voditeljice. Tamo su reviju nosile i iskusnije žene, koje možda nisu manekenski građene.
Bili ste u spotu Elvisa Sršena. Kako je do toga došlo?
Elvisa znam iz Splita, a njegova žena Marija moja je mentorica. Javila mi se i pitala želim li biti u njegovu spotu. Meni je to bilo nemoguće odbiti. Marija mi je postala prijateljica na fakultetu, kao i mnogi profesori tamo.
Koji Vam je cilj u novinarstvu, a koji u životu?
Što se tiče novinarstva, neostvareni san mi je raditi na velikoj produkciji. Voljela bih se okušati u tome i vidjeti hoću li imati tremu i hoću li biti nervozna. Kada izgovorim prvu rečenicu, trema nestaje. U životu želim biti sretna, želim imati slobodno vrijeme, biti okužena prijateljima i uživati u životu.
