Zašto je naša nova profesorica likovne umjetnosti Krisja Štulić mnogima u našoj školi već poznato lice? Koji joj je najdraži dio posla? Što je u životu čini sretnom? Otkrijte odgovore na ova i mnoga druga pitanja u tekstu nastalom nakon kratkog online dopisništva
Naša profesorica Krisja Štulić pohađala je srednju školu u kojoj danas i predaje. Kao dijete htjela je biti slikarica, no rad u školi ispunjava je i čini sretnom. Srednjoškolski dani ostali su joj u lijepom sjećanju te zadnja dva razreda pamti kao jedno od najsretniji razdoblja. Nakon završetka Sedme gimnazije upisala je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom zadnjih godina na fakultetu odlučila je da želi raditi kao profesorica likovne umjetnosti. Prije nego što je počela raditi u našoj školi radila je u II. i XVIII. gimnaziji. Trenutno predaje u IX. i VII. gimnaziji, a da ne predaje u školama vjerojatno bi se profesionalno bavila fotografijom.
Profesorica je u našoj školi radila kao pripravnica školske godine 2017./2018., a i prije rada pohađala je školu kao učenica pa se na prvi radni dan osjećala kao doma. Velik dio kolega profesora poznaje otprije, a neki od njih čak su joj i predavali. Smatra da joj je petak popodne najstresniji dio posla, kada predaje zadnji sat. Najdraži dio posla joj je opuštena komunikacija s učenicima. Voli provođenje kreativnih radova jer vidi učenike kako uživaju u njima, a znaju se otkriti i novi skriveni talenti.
U životu profesoricu čine sretnom obitelj i prijatelji te rad s učenicima u školi. Jako voli kvalitetne koncerte i dobru glazbu, putovanja, šetnje centrom grada, odlaske u prirodu, ljeto i umjetnost. Najveći san joj je živjeti smislen i ispunjen život. U slobodno vrijeme voli čitati, crtati, fotografirati i svirati gitaru. Profesorica smatra da se njen dosadašnji život odvijao točno kako je trebao, no žao joj je što u srednjoškolskim i studentskim danima nije posvetila više vremena razvijanju kreativnosti i čitanju.
Da bi postao odličan profesor, treba raditi na sebi i pokušati prepoznati greške te učiti iz njih, a najbitnije, treba imati razumijevanja za učenike. Rastanak s učenicima iz prijašnjih škola ostao joj je u najljepšim uspomenama. Pamti da su joj govorili kako će im nedostajati i kako ih je zainteresirala za umjetnost. Neki su joj poklonili razglednice, crteže, pisma… Sve uspomene čuva, a ponekad kada naiđe na njih dobije još više motivacije da nastavi biti dobra profesorica.
