Naši košarkaši i ove godine sudjelovali su na V. memorijalnom košarkaškom turniru Dražen Petrović u Budimpešti. Na poziv HOŠIG-a (Hrvatskog vrtića, osnovne škole, gimnazije i đačkog doma) naši su momci krajem rujna proveli nekoliko dana u glavnom gradu Mađarske te, zahvaljujući dobroj igri, osvojili bronačnu medalju. Kapetan Ivan Bjeliš, 4.f, proglašen je najboljim igračem turnira. U povodu toga razgovarali smo s njim te mu poželjeli sreću u daljnjem košarkaškom putu. Doznali smo, između ostaloga, koliko dugo trenira košarku, što misli o momčadi u Sedmoj, što mu se najviše svidjelo na turniru te kakav je osjećaj biti proglašen najboljim igračem
Za početak, pokušaj se opisati u tri riječi!
Rekao bih da sam uporan, optimističan i tvrdoglav. Uporan sam zato što se uvijek maksimalno trudim za sve, optimističan jer mislim da sve uvijek ima svoju bolju stranu, a tvrdoglav jer uvijek pokušavam da sve bude po mojim željama. Koliko dugo treniraš košarku? Gdje si počeo? U koliko si klubova bio do sada? Osam godina. Počeo sam u Košarkaškom klubu Sesvete, gdje sam i sada. Nisam mijenjao klub jer mi se tamo svidjelo pa nije bilo potrebe za promjenom.
Koliko puta tjedno treniraš?
Pet puta tjedno, što mi odgovara. Trebao bih odraditi još poneki trening uz ovih pet jer mislim da se sve može izdržati.
Kako si počeo igrati za Sedmu?
Profesor Paradžik pozvao me je u drugom razredu jer je saznao da igram košarku te sam već tri godine u momčadi.
Kakva je momčad u Sedmoj?
Prošle godine izgubili smo dva bitna igrača, no i ove godine još uvijek smo dobri, ekipa je dobila još dosta solidnih igrača. Odlični smo za zezanciju, a za utakmice se uozbiljimo.
Usporedi svoju momčad u KK Sesvete s momčadi iz škole te nam otkrij gdje tvoji suigrači i ti najviše griješite.
Momčad iz KK Sesvete je discipliranija, ali bolja za druženje je svakako momčad Sedme. Najčešće greške su u malim glupostima, koracima, izgubljenim loptama. Ja najviše griješim u koracima iz driblinga, ostalo su stvarno sitne greške.
Reci nam više o Memorijalnom košarkaškom turniru Dražen Petrović.
Sedma i HOŠIG u Budimpešti su sestrinske škole pa dobivamo pozive od početka održavanja turnira. Ove godine osvojili smo treće mjesto, a prošle godine prvo. Ekipe su ove godine došle pripremljenije pa smo zato treći.
Što te se najviše dojmilo ove godine?
Ekipa na turniru. Sa svima smo se odlično slagali. Prevladavala je opuštena atmosfera među timovima, bez nekih velikih napetosti. Istaknuo bih iskustvo i druženje. Turnir je bio veoma zabavan.
Što misliš o suparničkim momčadima?
Ove godine okupile su se suparničke momčadi mnogo bolje nego prošle. Došli su s dosta dobrih igrača, bili su lijepo uigrani. Tri puta tjedno treniraju, dok mi treniramo i za svoje klubove, ne samo za školu.
Kakav je osjećaj biti proglašen igračem turnira? Tko je bio najponosniji te koliko je teško to postići?
Osjećaj je odličan. Kada su me prozvali, bio sam jako sretan, mislim da je zasluženo. Kada maturiram, nedostajat će mi ekipa i turniri. Sve bih dao da mogu i iduće godine u Budimpeštu. Mislim da ima odličnih igrača na turniru, ali dobrim sam se pokazao bez obzira na to što smo osvojili treće mjesto. Najponosniji bili su moji roditelji te profesor i trener Paradžik.
Koji su ti najdraži klub i igrač?
Najdraži klub mi je Golden State Warriors, a Stephen Curry mi je najdraži igrač jer je najbolji šuter svih vremena. Sviđa mi se njegov stil igre te kako je promijenio igru u današnjem NBA-u i košarci. Mislim da je napravio značajne izmjene u stilu današnje igre.
Gdje pronalaziš motivaciju za svoj košarkaški put?
Volim igrati, volim trenirati, volim napredovati. To mi je dovoljna motivacija. No, najdraže mi je kada se to vidi u rezultatima.
Gdje se vidiš za deset godina?
Iako igram samo iz zabave, vidim se u ABA ligi te u početnoj fazi igranja za reprezentaciju.
Razgovarala: Antea Šarić, 1.d
Fotografije: Borna Bulat, 4.b
