Moj je današnji sugovornik Holden Caulfield, mladić čija je priča obišla svijet. Iako mu je samo 17 godina, on je, nakon što je bio izbačen iz škole, proveo tri dana sam u svom rodnom gradu New Yorku. S obzirom na to da je njegova priča svima već dobro poznata, nećemo razgovarati o tome, već o njegovoj budućnosti
Novinar: Dobar dan, Holdene! Nadam se da ti ne smeta što sam već prešao na „ti“? Ipak smo sličnih godina. Možemo li krenuti s pitanjima?
Holden: Naravno.
Novinar: U redu. Prvo pitanje. S obzirom na to da voliš čitati i pisati, jesi li razmišljao o tome da slijediš stope svog starijeg brata, poznatog scenarista D.B.-ja, i da probaš napisati koju knjigu ili scenarij za film?
Holden: Da budem scenarist, ne. Ne znam koliko je široj javnosti poznato, ali ja mrzim film te također nisam podupirao D.B.-jev odlazak u Hollywood. Što se tiče toga da budem pisac, još ću razmisliti. Smatram da sam odličan pripovjedač. Razlikujem se od ostalih, zato mislim da sam poseban. Zasada sigurno neću pisati, a kasnije tko zna gdje će me život odvesti.
Novinar: Naravno. Još je puno godina pred tobom. Kada smo već kod toga, misliš li da bi mogao biti učitelj i poučavati one kojima je život tek počeo? To te pitam jer mi se čini da u svojoj priči pokazuješ najviše suosjećanja prema djeci i profesorima.
Holden: Mislim da bih mogao, no problem je u tome što je moja razina obrazovanja preniska. Djeca su mi draga jer su iskrena. Nisu dvolična, to hoću reći. Neki od mojih učitelja bili su mi velika podrška kada mi je bilo najteže. Pružali su mi ono što majka i otac nisu – razgovor!
Novinar: Kada si već spomenuo djecu i to kako te ona ispunjavaju, planiraš li uskoro osnovati obitelj? Kakav ti je ljubavni život?
Holden: Naravno. Meni su djeca sve. Što se tiče ljubavnog života, haha, tu se još tražim. Ponovo sam počeo družiti se s prijateljicom Jane, ali ništa posebno, pa sam, ako tako mogu reći, slobodna ptica.
Novinar: Jasno. Ima još vremena. Smatraš li da bi ti život na zapadu Amerike donio više mogućnosti?
Holden: Smatram da bi, ali neću žuriti. Ima još vremena. Sada mi je cilj sabrati se i dogovoriti sam sa sobom što ću raditi u životu, a za Zapad još ima vremena.
Novinar: Naravno. Što točno misliš da ćeš napraviti? Pretpostavljam da ti je prvi cilj završiti školu?
Holden: Tako je. Prvo ću završiti školu. Ovu jesen krećem u novu školu, ali ovaj put u New Yorku kako bih više vremena mogao provoditi s prijateljima i obitelji. Prvi mi je cilj zbližiti se s ocem i majkom. Što se tiče prvog pitanja, nažalost, na njega još nemam odgovor.
Novinar: U redu, Holdene, to bi bilo sve od pitanja. Hvala ti na gostovanju.
Holden: Ma ništa, hvala Vama!
Luka Hraščanec i Maksym Nikolaienko, 1.f
Ilustracije: Vicko Tripović, 2.a
