Marko Nimac iz 1.c osvojio je prvu nagradu na natječaju za fotografiju Hrvatska očima mladih Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Dodjela nagrada bila je u Tehničkom muzeju Tesla 28. studenog
Natječaj je bio otvoren za sve redovne učenike i studente u Hrvatskoj koji su fotografirali ili snimili događanje u svom okruženju koje prikazuje učenje novih vještina ili čuvanje okoliša povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana mladih i Europske godine vještina.
Marko je za natječaj saznao od mamine prijateljice. Iako se nikada nije bavio fotografijom niti se natjecao, odlučio se prijaviti zbog novog iskustva. Natjecali su se učenici i studenti iz cijele Hrvatske, uglavnom stariji od njega, stoga je bio jako iznenađen i sretan nakon osvojenog prvog mjesta. Još ne zna na što će potrošiti nagradu od 500 eura, no zna da će je pametno uložiti.
Snimljena u kvartu Savica, pobjednička fotografija prikazuje njegovo sretno mjesto. Otkrio nam je više o tome
ČUVARI LIJEPIH USPOMENA
Ovo je meni i mojim prijateljima posebno i drago mjesto u našem kvartu. Prije nekoliko godina, uz gradske vrtove, dobili smo i stolove, klupe, mjesto za roštilje i pumpe za vodu.
Ne pamtim koliko smo ovdje proslavili roćkasa i završetaka školske godine. Također, slavili smo završetak „karantene“ za vrijeme virusa COVID-19. Ovo mjesto uvijek me podsjeća na obitelj, naše prijatelje, puno zabave i lijepe uspomene.
Puno naših susjeda iz kvarta provodi vrijeme u Bandićevim vrtovima, kako ih ja volim zvati, te ponekad ostave nered iza sebe. Gomile otpada i razbacanog smeća ostavlja se nakon provedenog vremena u vrtovima.
Naši roditelji su nas od malih nogu učili da iza sebe moramo pospremati. Svaki put kada odlučimo provesti subotu u vrtovima, pripremimo kutije ili vreće za smeće kako bismo bacili naš i možda tuđi otpad u za to predviđena mjesta. Nikada nismo otišli svojim kućama dok ne pospremimo nered koji smo napravili.
Zato sam odlučio prijaviti baš ovu fotografiju koja naizgled ne govori puno – nekoliko klinaca skuplja smeće. Međutim, ona je za mene puno više. Ona pokazuje vrijednosti i osnove kulture koje su nam prenijeli naši roditelji, a u zadnje vrijeme i moj trud da sve to prenesem mlađoj sestri i njezinim prijateljima. Veseli me da su se odazvali mojem pozivu za akciju i da smo jedno poslijepodne proveli čisteći i čuvajući mjesto u prirodi koje nam svima tako puno znači.
Ja se nadam i vjerujem da stvaranje ovakvih navika već u djetinjstvu stvara više odgovornih odraslih koji će onda takve navike prenositi dalje pa će možda, m o ž d a jednom nakon petka i subote ove naše klupe i stolovi dočekati nedjelju čisti i veseli!
