Bruno Fantulin mladi je profesionalni fotograf koji svoju strast prema prirodi, vremenskim pojavama i sportu prenosi kroz objektiv. Fotografira prirodne krajolike, vjenčanja te nogometne, odbojkaške i rukometne utakmice, kao i druga sportska događanja. No, posebno je poznat kao “lovac na munje” – nadimak kojim se ponosi, a koji najbolje opisuje njegovu ljubav prema spektakularnim prizorima na nebu. Saznali smo više o njegovom profesionalnom putu, omiljenim lokacijama za fotografiranje i onima koje sanja posjetiti. Pročitajte više o Bruni – možda vas inspirira da se i sami okušate u fotografiji
Kako biste u tri riječi opisali svoj fotografski put?
Nepredvidljiv, zabavan, inspirativan.
Kada i kako je započela Vaša ljubav prema fotografiji? Kada ste se odlučili profesionalno baviti fotografijom?
Moja ljubav prema fotografiji započela je s otprilike 14 godina i intenzivnije u ljetnim mjesecima nakon završetka osnovne škole. Prije nego što sam fotografirao, promatrao sam vrijeme i ono me fasciniralo, a i dan danas me fascinira, 10 godina poslije. Profesionalnije sam se odlučio baviti fotografijom krajem srednje škole te sam 2021. otvorio i obrt za fotografiju.
Osim što fotografirate prirodu i njene pojave, bavite se fotografiranjem portreta, vjenčanja i nogometnih utakmica. Što Vam je najdraže?
Svako snimanje je posebno na svoj način i u svemu pronalazim mir, ljepotu i uživanje.
Prošle ste godine imali svoje prve izložbe pod nazivom „Život na rubu“ u Zaprešiću i Zadru. Kako je do toga došlo?
Tijekom svih 10 godina neprestano sam skupljao iskustva na terenu, gledao neke zaista nevjerojatne prizore koji su moj život preusmjerili u pravi smjer te su izložbe samo potvrda i vrhunac mojih osjećaja i ljubavi prema prirodi.
Osvojili ste brojne nagrade poput nagrade za fotografiju s izvora rijeke Cetine koja je predstavljena na izložbi u Manchesteru te ste pobjednik National Geographic foto natječaja 2024. s fotografijom superćelije prije velike ljetne oluje u Zagrebu 2023. godine. Koja Vam je najdraža nagrada koju ste osvojili?
Iskreno, nemam najdražu niti na nagrade gledam kao nešto što "lovim". Lijepa su potvrda za rad i trud, no osjećaje koje doživim u prirodi zapravo "lovim" i tražim, a što se kasnije dogodi, dogodi se.
Superćelija u Zagrebu 19. srpnja 2023.
Kako ste uspjeli fotografirati superćeliju?
Kao i svaku drugu oluju, bitno je znati kretanje same oluje kako bih se pravilno pozicionirao, malo sreće, malo znanja i malo iskustva - to je neki recept.
Kakav je doživljaj fotografirati prilikom nepogodnih uvjeta?
Zabavno je, s puno adrenalina.
Koji Vam je najizazovniji projekt na kojem ste radili?
Trenutno sam u procesu najizazovnijeg, ali ne bih još otkrivao detalje.
Imate li omiljenu lokaciju za fotografiranje? Kako dolazite do skrivenih dragulja u Hrvatskoj, ali i izvan nje?
Svaka lokacija posebna je na svoj način, ali ako bih baš morao izdvojiti rekao bih cijela naša obala, s obzirom na to da imamo prekrasne otoke i kompozicijski je nekako najljepše. Služim se Googleovim kartama te poznavanjem orografije terena tražim najbolje lokacije.
Nebeska usta
Odlazak
Gdje još niste fotografirali, a voljeli biste?
Ima jako puno lokacija koje bih volio posjetiti, naravno izvan Hrvatske i Slovenije jer sam tu obišao gotovo sve najzanimljivije lokacije. Novi Zeland, Amerika, Gvatemala, Island, Mongolija, Afrika…
Postoji li neka fotografija koja u Vama budi najbolja ili najgora sjećanja?
Stvarno je teško izdvojiti jednu jer svaka doslovno budi neko sjećanje, ali zagrebačke oluje 2023. su na samom vrhu.
Što Vas najviše fascinira u fotografiji?
Raznolikost i buđenje mašte o svim rezultatima koje možeš dobiti. Također, nevjerojatan način djelovanja na život, gdje ti fotografija pomaže u savladavanju prepreka i izazova s kojima se suočavaš.
Koji je recept za dobru fotografiju?
Strpljivost, upornost, doza sreće i znanje.
Tko Vam je uzor?
Svi dobri i plemeniti ljudi.
Imate li neostvaren san?
Ima ih dosta i stalno dolaze novi. Ali volio bih u budućnosti više putovati.
Što volite raditi u slobodno vrijeme osim fotografiranja?
Igrati košarku, šetati, trčati, planinariti.
Planirate li ikada voditi radionice fotografiranja?
Već sam jednu vodio na Plitvicama, a u planu je svakako to dodatno razvijati u budućnosti.
Kako reagiraju Vaši članovi obitelji na Vaš posao?
U početku nisu shvaćali niti vidjeli išta u tome, no s vremenom počeli su uviđati koliko mi fotografija stvara zadovoljstvo i sreću.
Kako zamišljate svoju fotografsku karijeru za nekoliko godina?
Zamišljam da i dalje prije svega radim to što volim i da konstantno ulažem u svoje znanje, a to će onda donijeti bolje rezultate.
Što biste savjetovali budućim fotografima? Može li im kamera mobitela biti dovoljna za početak?
S obzirom na današnje vrijeme može, ali ako će htjeti nešto ozbiljnije, fotoaparat i dobar objektiv bit će potrebni. Naravno, sve ovisi o ambicijama i o tome što netko želi postići. Također, učenje, upornost i već spomenuto strpljenje ključ su uspjeha.
Rapsodija
Trenutak
Naslovna fotografija: Izložba Život na rubu u Novim dvorima Jelačićevima u Zaprešiću
