PRIRODA SVEMIRA
Da mi je slobode.
Stopiti se sa spokojnom zemljom,
prodrijeti duboko u korijenje osušenih stabala.
Osjetiti kako me miluje i govori riječi.
A kad mi srce i duša sasluša što ono ima za reći
stade im žeđ umirivati i suzama ih svojima hraniti.
Grleći tlo, tiho putujem kroz tajne zemlje
poput sakrivenih niti upletenih u ples prirode.
Koraci moji sve tiše odzvanjaju
kao zvijezde što blijede, oni nestaju.
Dok posljednji dah jenjava,
duša slobodno lebdi prožeta srećom.
U rastu svaki list i svaka grana pleše.
Zaboravljeni tragovi vremena postaju vječnost.
A duša slobodno plovi,
u sreći koja ne poznaje granice ni tuge postojanja.
Takva je priroda svemira.
Tajanstvena i beskrajna.
NIJANSA 04
Kako bi mi lijepo bilo,
kada bi mi majka dozvolila
da na svoje ispucale usnice,
nanesem njezin smeđi ruž za usne.
Lijepo joj je pristajala nijansa;
nježna, umirujuća, kremasta.
Žudjela sam za svojim komadom.
Posudila bih ga jednom.
Dvaput.
Triput.
Danas imam svoj.
Nijanse slične maminom.
Nanosim ga istim potezima,
a ona me sa smiješkom promatra.
Njezin već je odavno istrošen.
Nikada nije ni kupila novi.
A ni ne treba joj kada ima moj,
kao što sam ja nekada njen.
Ta joj boja divno pristaje
nježna, umirujuća - poput nje same.
MOJ SVEMIR
Osluškujem kapi kiše
Kap po kap, sve ih je više
Grad je pust, a u meni nemir
Jedino što želim je natrag u svoj svemir
Rešetke realnosti sprječavaju mi bijeg
Sve ugašeno je osim straha nutarnjeg.
Knjiga ponekad misao svrati
Pokoji film maštu vrati
Ilustracije: Vicko Tripović, 2.a
