Bivša učenica naše škole Kjara Vukoja studentica je prve godine francuskog jezika na Universite de Lausanne u Švicarskoj, ali ima u planu studirati psihologiju. Podijelila je s nama dojmove o studiranju i životu u Švicarskoj
Koje su ti dosad najveće razlike između Švicarske i Hrvatske?
Način na koji se rješava papirologija. U općini su jako ljubazni i nema čekanja kao kod nas. Također, ljudi u Švicarskoj puno više rade i ne postoji kultura odlaska na kavu nakon svakog predavanja.
Koliko se studij razlikuje od srednje škole?
Predavanja su na fakultetu duža i ima puno više projekata koje radim samostalno i od doma. Profesori mi ponekad ne znaju ime jer su neka predavanja prevelika da bi pamtili sve studente. U tri mjeseca fakulteta napisala sam više mailova nego u valjda cijeloj srednjoj školi jer je to najčešće jedini način da kontaktiramo profesore. I naravno, neizostavna ideja da ne moram odlaziti na neka predavanja jednom kad popunim dolaznost.
Je li teško snalaziti se u Švicarskoj?
Zapravo je jako jednostavno. Ako se negdje pogubim i Google maps ne pomaže, uvijek će se naći netko tko mi može pomoći. Jako je dobro povezana vlakovima tako da odlazak u drugi grad na samo jednu večer nije neuobičajena stvar. Uvijek postoje kulturni šokovi, ali mislim da generalno nije previše drugačije od Hrvatske.
Jesi li zadovoljna odlukom da studiraš izvan Hrvatske?
Jako. Na početku je bilo malo teško jer nikog nisam znala, ali sada kad sam se već naviknula mogu reći da je jako dobro iskustvo.
Koji je proces upisa fakulteta u inozemstvu?
Za Švicarsku jako ovisi o fakultetu na koji se upisujete. Prvi korak je ispuniti prijavu na portalu fakulteta. Onda fakultet pošalje pismo s potrebnim dokumentima. Ja sam morala poslati svjedodžbe od sve četiri godine srednje škole, potvrdu o položenim maturama i potvrdu od jednog fakulteta iz Hrvatske da sam upala na željeni smjer. U mojem slučaju to je bila psihologija. Sve to moralo je biti službeno prevedeno na francuski jezik. No, znam da neki fakulteti traže polaganje internacionalne mature tako da je to najbolje provjeriti na web stranici.
Kako to da nisi upisala psihologiju na koju si upala u Hrvatskoj?
U Lozani se nude programi isključivo na francuskom jeziku, tako da trenutno učim francuski. To je također na fakultetu, tako da se mogu samo prebaciti jednom kad dođem na potrebnu razinu poznavanja jezika.
Jesi li zadovoljna fakultetom?
Jako. Nude puno stvari koje su dostupne za puno niže cijene ili potpuno besplatno sa studentskom karticom. Pristup studiranju poseban je za svakog profesora. Na francuskom ne učimo klasično, da sjedimo u klupama i slušamo profesore, nego imamo jako puno interaktivnih dijelova i jako velik naglasak stavlja se na izgovor koji je dosta specifičan u francuskom.
Što te je najviše začudilo, a što najviše oduševilo u Švicarskoj?
Najviše su me začudili prekidači za svjetla, što zvuči jako čudno. I dalje pokušavam upaliti svjetla kako ih palimo u Hrvatskoj, što ne funkcionira jer su prekidači u Švicarskoj kao gumbi pa ih treba stisnuti. Malo čudna stvar za istaknuti, ali mene muči već tri mjeseca pa mislim da je vrijedno spomena. Najviše me oduševila kultura klubova. Tamo zapravo postoji mjesto gdje ljudi mogu plesati, nismo svi stisnuti za stolovima s pićima, i puno je zabavnije i lakše upoznavati ljude kada se zapravo možeš kretati.
Što ti najviše nedostaje i koliko često dolaziš u Hrvatsku?
Najviše mi nedostaje naša hrana, pogotovo Kraševi proizvodi i neka jela koja moja mama priprema, a za koja ne mogu naći sastojke u Švicarskoj. Osim toga, svakako mi najviše nedostaju obitelj i prijatelji. U Hrvatsku dolazim za gotovo svake praznike, što je otprilike svaka dva mjeseca. Nekad je samo kratko, na tjedan dana, a ponekad, kao za Božić, ostajem i mjesec dana.
Imaš li neku zanimljivu anegdotu iz Švicarske?
Nije se meni dogodilo, ali moj cimer jednom je zaspao u vlaku kada smo bili u klubu u Veveyu i odveo ga je prilično daleko od Lozane. To je bilo usred noći, negdje oko četiri ujutro. Uglavnom, morao je trčati na posljednji vlak za Lozanu u kojem je opet zaspao, ali na njegovu sreću, Lozana je bila zadnja stanica za taj vlak pa su ga probudili. Ja sam tu istu večer skoro zaspala u vlaku, ali uspjela sam ostati budna do svoje stanice.
Bi li ostala u Švicarskoj ili nekoj drugoj stranoj zemlji?
Svakako ću ostati u Švicarskoj do završetka fakulteta, a za dalje još nisam sigurna. Ne znam hoću li se možda htjeti preseliti u neku drugu državu, ali mislim da je prilično mala šansa da ću se vratiti u Hrvatsku.
